Ponukan njegovim nedavnim dolaskom u Hrvatsku, gdje je na osobni poziv došao u posjetu našem poznatom fajteru Mirku "Cro Cop" Filipoviću koji je upravo u njemu pronašao svoj uzor kao mladić i počeo se baviti borilačkim vještinama, odlučio sam ovaj tekst posvetiti, meni osobno uz Clinta Eastwooda također najvećem dječačkom heroju i idolu, čovjeku zbog kojeg sam i zavolio film, a posebice akcijski žanr i borilačke filmove. Radi se naravno o Jean Claude Van Dammeu. Tekst je malo poduži, možda i najduži koji sam napisao o nekom glumcu, no htio sam obuhvatiti sve aspekte njegove karijere i dati vam potpuni uvid u tog pomalo podcijenjenog "glumca".



Djetinjstvo, odrastanje i sportski uspjesi



Jean Claude Van Damme, pravim imenom Jean-Claude Camille François Van Varenberg, rođen je 18. Listopada 1960. godine u Sainte-Agathu u Berchemu u Belgiji, te se kasnije sa obitelji preselio Brisel. Njegov otac, Eugene Van Varenberg je bio računovođa po zanimanju, a kasnije i prodavač cvijeća u supruzinoj cvjećarni. Njegova majka, Eliana Van Varenberg je naime bila vlasnica cvjećarne u Briselu. Inače, Van Damme je bio drugo dijete u obitelji, te ima stariju sestru Veronique Van Varenberg. Njegova životna priča o uspjehu se s današnje perspektive čini gotovo nemogućom i čudesnom, te se može opisati kao priča o ostvarenju Američkog sna kakve se viđaju samo na filmu. Van Damme je naime bio prilično žgoljavo, mršavo i nisko dijete plave kose sa velikim "pepljarkama" na licu (za one koji ne znaju, to su vam one ogromne naočale sa velikim okvirima i debelim staklima), te tada vjerojatno nitko ne bi bio rekao da će se to "ružno pače", mršavo dijete štreberskog izgleda pretvoriti u "labuda", odnosno stasitog i fizički iznimno dobro građenog mladića, uspješnog športaša, majstora borilačkih vještina, te zvijezdu akcijskih filmova. Čak je i sam Van Damme jednom priliko izjavio kako je pravo čudo to što je sve ostvario u životu s obzirom da je bio mršavo dijete sa ogromnim naočalama. No također je nadodao kako to nikada ne bi bio uspio u Belgiji, te kako je sve svoje snove ostvario zahvaljujući dolasku u Ameriku.
Borilačkim vještinama se je počeo baviti sa 11 godina, i to prvenstveno zahvaljujući svom ocu koji ga je upisao na tečaj karatea (japanski - prazna ruka; goloruka borba), jer se nadao da će mu to pomoći da ojača svoje mršavo tijelo, ali i da mu digne samopouzdanje. Započeo je sa Shotokan karate stilom (shoto - tigar; kan - kuća), a kasnije je još proučavao i trenirao Kickboxing, Taekwon-Do te Muay Thai. Jednom priliko je izjavio kako su njegovi treninzi bili veoma slični onima iz njegovog filma "Kickboxer", krajnje iscrpljujući i naporni. No trud i napor mu se isplatio, te je s vremenom zaslužio i crni pojas u karateu i natjecao se 1979. na Europskom profesionalnom karate natjecanju u srednjoj kategoriji, gdje je nokautirao tada dva najbolja karate borca u svijetu, Straussa u roku od 18 sekundi, te Leibmana u prvoj rundi i osvojio naslov šampiona, te ujedno zadivio sve sa svojim jedinstvenim letećim kružnim udarcem za 360 stupnjeva (japanski - ushiro uru mawashi tobi geri) koji mu je kasnije u filmovima postao i svojevrsni zaštitni znak, kao i tkz. "špaga". Iste te godine otišao je u Ameriku na Svjetsko Prvenstvo u karateu, gdje je došao do finala ali tamo tijesno izgubio, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u uzvratnom meču tog istog protivnika porazio u roku od dvije minute. Kada je postao svjetski poznata zvijezda mnogi su mu osporavali te uspjehe, tvrdeći da je najobičnija varalica, a Svjetski Šampion u Kickboxingu Don "The Dragon" Wilson ga je čak izazvao na javni meč i ponudio mu 100 000$ da uđe s njim u ring.
No Van Damme je odbio njegov izazov riječima da je to najobičnija (Willsonova) predstava za javnost kako bi skrenuo pažnju na sebe. Istina je bila zapravo ta da se je Van Damme imao kick-boxing karijeru, i to veoma uspješnu ali u Europi, te se je borio pod svojim originalnim prezimenom, Jean-Claude Van Varenberg. Njegova karijera u tom sportu je trajala jako kratko pošto se je posvetio filmu. Također u među vremenu se je počeo baviti bodybuildingom, kako bi još više "izgradio" i očvrsnuo svoje tijelo, te je svojevremeno mogao na benchu (klupi) diči 166 kg., a osvojio je i titulu Mr. Belgije. Mnogo puta je izjavio kako je iznimno ponosan na svoje tijelo, te da nema nikakvih problema sa pokazivanjem golotinje na filmu. "Ako imam što za pokazati, zašto to ne bi pokazao" rekao je jednom. Sa 16 godina napušta školu te se počinje baviti klasičnim baletom, kojeg je učio pet godina. Ali ni treniranje baleta baš nije bilo lagano, pa je jednom priliko izjavio kako je balet umjetnost, ali ujedno i jedan od najnapornijih sportova. "Tko preživi treninge za balet, može preživjeti treninge za bilo koji drugi sport" rekao je jednom prilikom. Kako je u među vremenu postao prilino slavan u domovini, uspio je sa 18 godina otvoriti svoju teretanu u Brieslu, "California Gym", a i slavna pariška Opera mu je ponudila profesionalni angažman.

Neuspješni početak filmske karijere



No Van Damme ih je odbio želeći se fokusirati samo na borilačke vještine, a ni posao sa teretanom nije dugo trajao, iako su mu navodno mjesečni prihodi bili i do 15 000$., te ju je uskoro zatvorio jer se zainteresirao za film. Naime, zahvaljujući svojoj sportaškoj slavi, dobio je priliku da se pojavi u francuskom filmu "Rue Barbare" koji se pojavio pred publikom tek 1983. što ga je zainteresiralo za glumu. Negdje u to vrijeme svoje prezime Van Verenberg je zamijenio sa prezimenom Van Damme. Izjavio je jednom prilikom kako je to prezime preuzeo od jednog očevoga prijatelja, pošto je zvučalo mnogo čvršće, jače, krače i manje komplicirano od njegovog originalnoga prezimena Van Varenberg. A upravo je i zahvaljujući tom očevom prijatelju sa 19 godina otišao u Hong Kong, kako bi tamo ostvario ili glumačku karijeru ili karijeru foto modela. No, osim što je bio potpisan kao koreograf borilačkih scena u nekoliko beznačajnih filmića, neki veći uspije tamo nije ostvario, te je shvatio da svoju sreću treba potražiti negdje drugdje.
Tada se je 1981 odlučio preseliti u Ameriku, točnije Los Angeles, Hollywood, ne bi li tamo ostvario svoj "Američki san". Došao je navodno u Ameriku sa 7 000$ u džepu, te nije znao ni riječi Engleskog, samo Francuski i Flamanski (zanimljivo, danas govori Engleski, Francuski, Španjolski, Flamaski te Njemački). No ni tamo s početka nije imao baš pretjeranog uspjeha, naime pet godina se je bezuspješno pokušavao probiti u svijet filma. Uzeo je u među vremenu satove engleskoga (iako je jednom izjavio kako je naučio engleski gledajući crtanu seriju "The Flintstones"), spavao u autu te obavljao raznorazne poslove; konobario, postavljao sagove, dostavljao pizzu, vozio limuzinu, a zahvaljujući tada velikoj akcijskoj zvijezdi Chucku Norrisu, dobio je i posao izbacivača u jednom noćnom klubu, te je bio njegov sparing partner, trener i stuntman u filmu "Missing in Action". Uspio je 1984. pridobiti i malu cameo ulogu gay autostopera u filmu "Monaco Forever", gdje je dobio priliku i demonstrirati na kratko svoje znanje borilačkih vještina, te je bio kreditiran kao "karate man", a pojavio sa također u ne zamjetnoj ulozi, gotovo kao statist i u filmu "Breakin'", u sekvenci breakdancea. Naredne godine, 1985. je uspio pridobiti i malo veću ulogu negativca Ivana Krushenskya u niskobudžetnom filmu "No Retreat, No Surrender" redatelja Coreya Yuena, danas najpoznatijeg po režiji iznimno dobro prihvaćenog akcića "Transporter". Glavnu ulogu u tom danas i pomalo zaboravljenom filmu je odigrao nepoznati Kurt McKinney. No sve to je prošlo bez ikakvoga većeg uspjeha ili odaziva u javnosti. Inače, za tu ulogu je Van Damme dobio mizernih 1250$ a snimanje njegove role je trajalo svega pet dana.
Također, "legenda govori" ili točnije, tako piše u autobiografiji poznatog hrvača Jessea Venture da je 1987. upravo Van Damme bio u kostimu poznatog aliena, i vjerojatno najopasnijeg i najjačeg Schwarzeneggerovog neprijatelja, "Predatora". No, to je bilo samo na kratko, jer je Van Damme bio iznimno nezadovoljan tom ulogom pošto je cijelo vrijeme morao nositi težak i neudoban kostim. A njemu u korist nije išla ni nesnošljiva vrućina i džungla koja ih je okruživala pa se je navodno nekoliko puta i onesvijestio zbog vrućine. Također, bio je ne zadovoljan time što mu se u filmu neće vidjeti lice u cijelom filmu te je napustio produkciju, iako ne ki kažu i da je dobio otkaz ili da je bio zamijenjen kada je izgled lika promijenjen, čemu želite više vjerovati. Njega je kao što je dobro poznato zamijenio mnogo višlji Kevin Peter Hall (Van Damme je inače visok "svega" 1.78 m, i tako niži od Schwarzeneggera), a u igru je uletio i Stan Winston sa svojim dizajnom odijela. Van Damme je jedom prilikom izjavio da nimalo ne žali zobg toga što nije sudjelovao na tom projektu. Inače, 1985 se je i vjenčao po prvi puta, sa Cynthiom Derdian koju je upoznao dok je radio u stolarskoj radionici njezinoga oca. No iste te godine su se i rastali. Iako nije nikako uspijevao pokrenuti svoju filmsku karijeru, ipak nije htio odustati, i tada se u sve to upleo mogli bi smo to tako nazvati "prst sudbine".

Zvijezda je rođena!



Naime, te iste 1987. godine, kada je odustao od "Predatora", Van Damme je na ulici ispred nekog restorana na Beverly Hillsu sasvim slučajno ugledao Menahem Golana, uz Yorama Globusa tada glavnog čovjeka producentske kuće Cannon Pictures koja je 80-ih godina bila poznata po štancanju akcijskih filmovima B produkcije, između ostaloga i naslove kao što su "Masters of the Universe", "The Texas Chainsaw Massacre 2", "Cobra" itd. Prišao mu je samouvjereno i na licu mjesta demonstrirao svoje znanje borilačkih vještina. Između ostaloga izveo je i svoj poznati već spomenuti leteći kružni udarac za 360 stupnjeva, i to tik iznad Golanove glave. Golan je naravno bio i više nego impresioniran viđenim, a da stvar bude još bolja, baš je u to vrijeme tražio svježe lice za svoj novi film "Bloodsport". Chuck Norris, njegova tada najveća zvijezda je bio već prestar za tu ulogu, a Michael Dudikoff, koji je već iza sebe imao filmove kao što su "American Ninja" i "American Ninja 2" je pak bio previše poznat. Nakon demonstracije na ulici, Golan je bez razmišljanja ulogu dodijelio Van Dammeu, i tako je započela jedna uspješna karijera velike zvijezde akcijskog filma 80-ih i sredine 90-ih. Radnja filma je bila jednostavna, ali bazirana na istinitoj priči Franka Duxa koji je bio jedini zapadnjak koji je ikada pobijedio na tajnom turniru borilačkih vještina u Hong Kongu na kojem se okupljaju najbolji borci iz cijeloga svijeta.
Budžet je iznosio tada a bome i danas mizernih 1,5 mil.$, te je film bio u cijelosti snimljen u Hong Kongu, a Van Damme je za svoju ulogu dobio ovaj puta malo veću svotu nego u slučaju "No Retreat, No Surrender", točnije 70 000$. A toliku plaću je imao ujedno i na sljedećih šest filmova. No, kada je film bio snimljen, bio je toliko loš da su ga producenti odlučili staviti u ladicu na neko vrijeme. I tko zna da li bi ga uopće ikada prikazali da se Van Damme sam nije bacio na premontiravanje filma i zamolio producente da ga ipak prikažu. I nakon što su pogledali njegovu verziju, odlučili su ga ipak prikazati. Prvo u Maleziji i Francuskoj, a zatim i u Americi, te je film svoju Američku premjeru doživio u proljeće 1988. godine.I tada se dogodilo pravo malo čudo! Film je naime postao veliki kino hit, zaradivši tada enormnih 30 mil.$ u cijelom svijetu, a Van Damme je postao takoreći preko noći velika zvijezda i miljenik publike koja je u njemu vidjela novog Bruce Lee-a, jer ga je krasila jedna specifična gracioznost pokreta, a koju može zahvaliti spoju baleta i karatea. Kritičari naravno nisu bili nimalo impresionirani, te je Van Damme čak zaradio nominaciju za Zlatnu malinu u kategoriji Najgore nove zvijezde. No, film je s vremenom zarado status kultnog ostvarenja u domeni žanra te se smatra jednim od najboljih borilačkih filmova ikada snimljenih, te je uvelike pridonio popularnosti borilačkih vještina kod publike. A kasnije je uslijedilo i mnoštvo loših kopija. Film je ostao zapamćen po izvanrednoj završnoj borbi između Van Dammea i Bolo Yeunga, s koji je kasnije surađivao još jednom na filmu "Double Impact", a koja se smatram jednim od njegovih najboljih filmskih okršaja. Inače, u tom filmu je jednu od prvih uloga ostvario i tamnoputi glumac Forest Whitaker koji je nedavno osvojio Oscara za najbolju mušku ulogu.
Također valja spomenuti kako su Frank Dux i Van Damme postali veliki prijatelji nakon tog filma, te je Dux čak hodao s njegovom šurjakinjom. Naime, 1986. se je Van Damme oženio po drugi puta sa Gladys Portugues koja je inače bila bodybuilderica a s kojom je imao i dvoje djece, Kristophera (1987) i Biancu (1990). No, njihovo prijateljstvo je bilo lagano poljuljano nakon što Dux nije dobio posao koreografa borbi u narednim Van Dammeovim filmovima "Lionheart" i "Double Impact", a čaša je prelivena 1996. godine, kada je Dux tužio Van Dammea jer mu ovaj navodno nije isplatio honorar za suradnji na filmu "The Quest". Niame, Van Damme i Dux su planirali snimiti najveći borilački film ikada snimljen, "The Kumite", te je Van Damme navodno obećao Duxu 2.5 posto od zarade filma. Dux je napisao scenarij, ali film nikada nije bio snimljen. Da bi kasnije jedan drugi scenarist preradio taj scenarij, promijenio naslov, a Universal producirao film. Dux je na kraju dobio samo 50 000$ za prvotnu verziju scenarija, i akreditaciju na početku filma "story by". Suđenje je trajalo nekoliko godina, te je bilo prepuno međusobnih optužbi. Dokazi su na kraju zagubljeni u potresu a Dux je izgubio parnicu. No vratimo se mi na daljnju Van Dammeovu filmski karijeru koja je u biti tek započinjala.

Lavlje srce u osvetničkom pohodu



Nakon velikog uspjeha filma "Bloodsport" Van Damme je dobivao ulogu za ulogom, iako je kvaliteta filmova varirala. Tako te iste 1988. nastupa u filmu "Black Eagle" gdje je ponovno igrao negativca, Rusa Andreia. Bio je to daleko slabiji film od "Bloodsporta" koji je gotovo nezamjetno prošao kod publike, ali mu je pružio priliku da se suprotstavi velikom japanskom majstoru karatea, Sho Kosugiju, poznatom po nastupu u mnogobrojnim filmovima o Ninjama iz 70-ih i 80-ih godina. Za 2008 mu je najavljen film "The Return of the Ninja". Na kraju je Van Damme poginuo, ali ne u borbi već pod oštricama brodskog propelera. Radnja tog filma se je inače bavila hladnim ratom, te je pratila Ruskog agenta KGB-a (Van Damme) i agenta CIA-e (Kosugi), poznatog pod tajnim imenom Black Eagle/Crni Orao u njihovoj međusobnoj utrci i potrazi za 50 mil$ vrijednim avionom koji se je srušio negdje u sredozemnom moru, a u kojem je bio tajni laserski uređaj za praćenje. Nakon tog gotovo beznačajnog filmića Van Damme 1989. nastupa u niskobudžetnom post apokaliptičnom akciću "Cyborg" redatelja Alberta Pyuna, koji se dosta često bavio kiborzima u svojim SF filmova B produkcije kao što je npr. "Nemesis" serijal. Bila je to s današnjeg gledišta loša i pomalo trash kombinacija "Terminatora" i "Mad Maxa", ali koja je nudila nekoliko "dobrih fora", kao što je npr. završna borba koja je bila iznimno nasilna i krvava kao uostalom i cijeli film. Bodycount je naime iznosio 28 ljudi. Van Damme je tu glumio lutalicu i otpadnika Gibsona, koji luta svijetom koji je razoren nuklearnim ratom te je prepun boleština, luđaka i anarhije. Gibson sasvim slučajno dobiva zadatak da zaštiti ženskog kiborga, koji u mozgu čuva formulu za lijek protiv nove vrste kuge. No problem je u tome što tim predjelima zemlje pustoši grupa podivljalih ljudi poznata pod imenom "Gusari Kanibali" s kojima se on mora sukobiti da bi odveo kiborga na sigurno. Film je na kraju zadovoljio samo njegove najveće fanove, iako i nije tako loše napravljen s obzirom na budžet i godine kada je nastao. Inače, tijekom snimanja tog filma, Van Damme je sasvim slučajno prilikom snimanja jedne akcijske sekvence mačevanja iskopao oko jednom od kaskadera i završio zbog toga na sudu.
Nakon toga izleta u SF, Van Damme se te iste 1989. vraća borilačkom žanru i snima za to vrijeme uz "Bloodsport" svoj najkvalitetniji film "Kickboxer" kojim je ponovno osvojio publiku. "Kickboxer" je bio njegov svojevrsni "Rocky", dramatična priča o mladiću čiji brat, Američki prvak u kickboxu nastrada i biva paraliziran od strane tajladskog šampiona, nakon što mu ovaj zada seriju zabranjenih udaraca. Njegov brat, kojeg je glumio Van Damme se tada dadne na mukotrpno treniranje kickboxinga kod ostarjeloga i malo opićenoga thai majstora kako bi mogao ući u ring sa čovjekom koji je kriv za nesreću njegovog brata, tajlanskim šampionom Tong Po-om i osvetio se. Taj film je baš kao i "Bloodsport" potaknuo i nadahnuo mnoge da se počnu baviti borilačkim sportovima, pa čak je i već spomenuti Mirko "Cro Cop" Filipović u pravo u tom filmu pronašao svoje nadahnuće da se počne baviti borilačkim vještinama. Film je odlično kombinirao dramske elemente, lagani humor i odlične borilačke sekvence, od kojih se svakako najviše izdvaja odlična finalna borba, koja se također svrštava među sam vrh njegovih filmskih okršaja. Film je kasnije doživio i nekoliko mnogo lošijih "direct-to-video" nastavaka, u kojima Van Damme na svoju sreću nije nastupio.
Naredne, 1990. godine uslijedio i njemu osobno najdraži te općenito jedan od popularnijih filmova među fanovima, "Lionheart" kod nas preveden kao "Lavlje Srce", a poznat je još i pod naslovima kao što su "A.W.O.L.: Absent Without Leave", "Wrong Bet" ili "Lyon". Taj film je ujedno označio početak suradnje sa danas dobrim prijateljem, redateljem Sheldonom Lettichem, s kojim je kasnije sa jednakim ili malo manjim uspjehom surađivao još tri puta. Iako se je film bavio underground borbama, bila je to prvenstveno (socijalna)drama, a tek onda borilački film. Radnja je pratila Lyona Gaultiera, Francuskog legionara koji saznaje da mu je brat poginuo. A nakon što ga nadležni ne žele pustiti kući, da ode na sprovod, on bježi iz Legije stranaca iz Sjeverne Afrike i odlazi u Ameriku, bez novaca i bez odječe te tamo saznaje da bratova žena koja ima i kćer jedva spaja kraj sa krajem. Da bi joj pomogao i zaradio novac, on upušta u underground borbe. Scenarij je napisao sam Van Damme, zajedno sa Lettichem, te bi se moglo reći da u njemu ima i nekih sitnih autobiografskih elemenata, kao što je taj dolazak u Ameriku bez novaca, gdje se gl lik tada zahvaljujući svom umjeću borilačkih vještim probija prema vrhu. U tom filmu je čak i Van Dammeova limitirana glumačka sposobnost došla do izražaja, te je odigrao jednu prirodnu i emocionalnu ulogu kojoj je dokazao da nije samo razbijač, već da ima i svoju emocionalnu stranu.

Procvat karijere početkom 90-ih



Nakon tog filma, "Lionheart", početkom 90-ih njegov status tada najveće zvijezde borilačkih filmova je bio ustoličena i da tako kažem, "zacementiran", te sve što je uslijedilo je bilo samo čisti dokaz toga. Naime, Chuck Norris je tada već polako počeo nestajati sa mainstream scene, filmovi su mu postali manje kvalitetni i manje zamijećeni te se uskoro bacio u Tv produkciju ( "Walker: Texas ranger" ), Dudikoff je nestao u moru filmova i zvijezda B produkcije, a Lundgren nije ni izašao nikada iz "tog mora", od Jackie Chana i Jet Li-a nije još bilo niti traga niti glasa u Zapadnom svijetu, te mu je u to vrijeme jedina konkurencija zapravo bio Steven Seagal, no on je isto bio inferiorniji naspram Van Dammea, jer je njegov glumački "talent" bio daleko više limitiran, zapravo, nije ga ni imao, a i ispostavilo se da su svakom filmu zapravo igra jednu te istu ulogu, pa je ubrzo i on "potonuo" u B produkciju, a i stil borbe im je bio drugačiji, te je Van Damme bio daleko atraktivniji publici zbog svojih svojstvenih gracioznih nožnih akrobacija. Odmah nakon "Lionhearta", te iste godine Van Damme snima akcijski triler sa borilačkim vještinama "Death Warrant", kod nas preveden kao "Nalog za smrt". Bio je to slabiji film od prethodnog naslova, ali je po običaju nudio ono u čemu je Van Damme najbolji, odlične borilačke sekvence (ponovno se posebno izdvaja završna borba). Van Damme je u tom filmu glumio policajca Louisa Burkea koji je infiltriran pod krinkom da je kriminalac u zatvor kako bi tamo otkrio tko je dogovoran za niz brutalnih ubojstava među zatvorenicima. U to vrijeme su inače ti zatvorski filmovi bili iznimno popularni ( "Lock Up", "Tango & Cash" itd.), pa je i on dao svoj obol tom pod žanru. Film i nije bio baš najbolje prihvaćen, ali bio je sasvim gledljiv.
Unatoč tom blagom neuspjehu, ubrzo napokon ulazi u A ligu, te narednih nekoliko godina surađuje sa nekoliko danas iznimno poznatih, priznatih i cijenjenih redateljskih imena kao što su Roland Emmerich, John Woo i još neki koji su se probijali u Hollywood upravo preko Van Dammea. No, prvo 1991. godine ponovno surađuje sa Sheldonom Lettichem i snima odličan akcijski film "Double Impact", kod nas poznat kao "Osveta blizanaca", u kojem je po prvi puta odigrao dvostruku ulogu. Kao što je dobro poznato, kasnije je još tri puta igrao dvostruku ulogu, prvo u filmu "Timecop" 1994., zatim u filmu "Maximum Risk" 1996., te u filmu "Replicant" 2001. Na sveopće iznenađenje mnogih, taj film se je ljeta 1991. godine premetnuo u veliki box office hit i zaradio pristojnih 30-ak mil.$ samo u Americi, dok mu je sveukupna svjetska zarada naravno bila još i veća. Van Damme je u tom filmu kao što rekoh igrao dvostruku ulogu, braću blizance čini roditelji bivaju ubijeni od strane kineske mafije, Trijade, a njih dvojica razdvojeni da bi ih se zaštitilo, te oni odrastu na različitim strana ma svijeta. Jedan u Americi, kao pristojni i obrazovani mladić, a drugi u Hong Kongu, gdje je postao sitni lopov kojeg život nije mazio. Nakon 25 godina, oni saznaju jedan za drugoga, te se nakon početnih razmirica ujedine kako bi osvetili svoje roditelje. Da je film bio tehnički i više nego pristojno odrađen, čak i za današnje standarde je slaba je riječ. Krasile su ga odlične akcijske sekvence, posebice sekvence tučnjava od kojih se ponajviše izdaja borba Van Dammea protiv Van Dammea, te borba Van Dammea protiv Bolo Yeunga, s kojim je kao što sam već spomenuo bio surađivao na filmu "Bloodsport". Tim uspjehom mu je put u A produkciju bio širom otvoren (inače, valja spomenuti kako je film producirao ni više ni manje nego Michael Douglas).
Već sljedeće godine, 1992. Van Damme snima svoj do tada najskuplji i najraskošniji film "Universal Soldier". Meni osobno jedan od tri njegova najbolja filma. Budžet filma je iznosio tada enormnih 23 mil.$ za Van Dammeov projekt, a Van Damme je za svoj nastup ovaj puta dobio 1,5 mil.$. Produkciju filma je potpisao Mario Kassar, poznati član producentskog tandema Kassar/Vanja koji su preko svoje kompanije Carolo Pictures producirali bezbroj odličnih akcijskih uspiješnica kao što su "Total Recall", "Treminator 2", "Cliffhanger", "Red Heat" i još mnoge druge naslove, dok je režija pripala tada nepoznatom njemačkom redatelju Rolandu Emmerichu, koji se u rodnoj Njemačkoj proslavio filmom "Moon 44", a kasnije je postao poznat po režiji megalomanskih SF spektakala kao što su "Stargate", "Independence Day", "Godzila" itd. koji su zaradili milijune i milijune dolara. Također, kao glavni negativac, Van Dammeu se u tom filmu suprotstavio Dolph Lundgren, još jedan glumac pred kojime je također bila velika budućnost akcijske zvijezde, no on je nakon ovog naslova ponovno nestao u moru filmova B produkcije. Ali je zato ovdje odigrao iznenađujuće uvjerljivog i opakog negativca, te je njegova glumačka izvedba čak bila i superiornija u odnosu na Van Dammea. Sama radnja je također bila iznimno zanimljiva, pa čak i djelomično originalna, iako se je malo oslanjala na "Terminatora". Naime, Van Damme i Lundgren su igrali vijetnamske vojnike koji su tamo i poginuli, no kasnije su ih oživjeli i od njih stvorili ultimativno oružje, nezaustavljive vojnike koji izvršavaju svaku naredbu. No, nešto pođe po zlu, i njihova sjećanja se počnu vračati, no problem je u tome što oni ubili jedan drugoga, te je to posljednje čega se sjećaju i nastave svoju borbu, ali u sadašnjosti. Emmerich je snimio fenomenalan film, fantastični akcijski spektakl prepun odlične akcije u kombinaciji sa blagim humorom, od kojih se naviše izdvaja završna gotovo mitska borba na kiši između Van Dammea i Lundgrena. Meni osobno jedan od nadražih filmski okršaja, sukob titana.

Vrhunac karijere sredinom 90-ih



U među vremenu je Van Damme zaradio nadimak "The Muscles from Brussels" ili po naški, "Mišići iz Brisela", koji mu zapravo nikada i nije bio pretjerano drag. No opet, jednom prilikom je izjavio da možda bolje da ga zovu tako nego "The Idiot from Brussels", odnosno "Idiot iz Brisela". Također, te 1992. godine se je ponovno rastao, ovaj puta od već spomenute supruge Gladys Portugues s kojom ima dvoje djece. Time su zapravo i počeli problemi u njegovom privatnom životu koji su kasnije uvelike utjecali na daljnji razvoj njegove karijere. Inače, valja još spomenuti kako je početkom tih 90-ih bio toliko popularan, da ga je ženski časopis "Playgirl", ženska verzija "Playboya" proglasio najsexy muškarcem 1991. godine, a pojavio se na naslovnici tog časopisa još čak četiri puta. Jednom 1993., te tri puta 1994. Uglavnom, nakon što je "Universal Soldier" postao veliki hit, zaradivši pristojnih 36 mil.$ samo u Americi, Van Damme je nastavio u jednako uspješnom, ali i drugačijem tonu. Naime, 1993. snima akcijsku dramu "Nowhere to Run" pod redateljskom palicom Roberta Harmona, poznatog po režiji kultnog akcijskog horror klasika "The Hitcher" sa Rutgerom Hauerom u naslovnoj ulozi iz 1986. godine. Bio je to mnogo "smireniji" film od "Univerzalnog vojnika", manje raskošan, te je odlično spajao dramu, triler i romansu, a akcija je tu bila tek popratni sadržaj. Zapravo, jedina veća akcijska sekvenca je bila potjera na motoru, odnosno bijeg pred policijom, inače nekih velikih i spektakularnih borilačkih sekvenci zapravo i nije bilo, no Van Damme se savršeno snašao u ulozi, i predstavio publici u malo drugačijem, humanijem izdanju romantičnog antijunaka.
Naime, ovaj puta je igrao odbijeglog zatvorenika Sama, koji se sakriva od policije na posjedu udovice koja ima dvoje djece. Nakon što jedne noći obrani nju i djecu od lokalnih nasilnika koje je poslao lokalni moćnik koji se želi dočepati njezinoga zemljišta koje ona ne želi prodati, počinje se zbližavati s njom i s djecom, iako zna da mora kad tad nastaviti svoj put, jer će ga u protivnom policija uhvatiti. U ulozi samohrane majke je nastupila iznimno privlačna i slatka Rosanne Arquette, jedno do dvoje djece je glumio tada mladi Kieran Culkin, mlađi brat poznatijeg Macualay "Home Alone" Culkina, dok je jedan do negativaca bio Ted Levine, a drugi Joss Ackland, koji je ulogu negativca odigrao i u filmu "Lethal Weapon 2". Koliko je bio popularan, dokazuje i činjenica da se te godine pojavio u cameo ulozi, igrajući samoga sebe nakratko u odličnoj Schwarzeneggerovoj parodiji akcijskog žanra "Last Action Hero". Ali te iste godine, 1993., snima i svoj najbolji film karijere, "Hard Target". John Woo danas slovi kao jedan od najvećih i najboljih majstora akcije, koji iza sebe ima nekoliko kultnih remek-djela žanra kao što su "Hard Boiled", "The Killer" i još neki, no, tih ranih 90-ih, na Zapadu, posebice u Hollywoodu gotovo da nitko nije znao za njega, iako je u domovini bio velika zvijezda. Jedan od rijetkih koji ga je zapazio je bio upravo Van Damme, koji je te 1993. zaželio da upravo on režira njegov sljedeći film "Hard Target".
No producenti nisu uopće htjeli čuti za to, pa je ovaj morao doslovno moljakati ih da angažiraju Woo-a riječima da je on "Scorsese Istoka". Producenti su na kraju pristali, a Woo i Van Damme su snimili jedan od najžešćih i najboljih Hollywoodskih akcijskih filmova 90-ih, te uz "Face/Off", najbolji Woo-ov film snimljen u Americi koji je utabao put mlađim generacijama i uveo nove trendove u Hollywoodski film, kao što je upotreba slow motiona i pucanje iz dva pištolja. No, film je čak sedam puta bio vračan pod škare prije nego što je dobio predikat R i bio pušten u distribuciju jer je Amerikancima to bilo prenasilno, te je tako sa originalnih 115-ak minuta srezan na 90-ak (navodno postoji i originalna redateljska verzija). No i tako izrezana, "Teška meta", iako slabija od prethodnih redateljevih ostvarenja je ipak imala sve Woo-ove zaštitne znakove, te je prštala fenomenalno koreografiranim akcijskim sekvencama od koji i dan danas zastaje dan, a dugokosi Van Damme u dugom kaputu nije nikada prije i nikada kasnije bio tako cool na filmu, kada je npr. na početku sa u slow motion jednim udarcem skinuo dvojcu nasilnika. A bilo je tu još mnoštvo scena za pamćenje, kao npr. skidanje negativca nogom sa motora u pokretu, ili igra kukavice sa motorom i terencem, te eksplozivno finale u kojem su frcali meci, krv i golubovi na sve strane. Meni osobno njegov najbolji i najdraži film kojeg sam pogledao preko 20-ak puta. Inače, za tu ulogu je Van Damme dobio 3 mil.$, što je bio očiti znak njegove kvalitete i povjerenja producenata.

Milijunski honorari i početak kraja



Popularnost mu je sve više i više rasla a samim time i honorari, te se na profesionalnom filmskom planu činilo kao da mu cvjetaju ruže, no u privatnom životu baš i nije bilo sve tako bajno. Naime, tih godina je zbog problema sa propalim brakom počeo konzumirati kokain. No, tada se to još nije toliko odražavalo na njegovu karijeru, a ubrzo se je ponovno i oženio, po treći puta, sa manekenkom Darcy La Pier, s kojom je imao još jedno dijete, sina Nicholasa (1995), pa se sve donekle smirilo na privatnom planu. A još k tome 1994. snima svoj komercijalno najuspješniji film, "Timecop", koji se premetnuo u veliki kino hit zaradivši u cijelom svijetu preko 100 mil.$, a čak su i kritičari pohvalili film. Režije tog SF akcijskog trilera koji je nastao prema popularnom istoimenom stripu kuće Dark Horse se je prihvatio redatelj Peter Hyams, tada već poznat po režiji solidnih filmova kao što su "Outland" i "2010". Van Damme je tu glumio policajca Maxa Walkera, pripadnika snaga vremenske komisije koji sprječavaju da se bilo tko vrati natrag u prošlost i mijenja bilo što. No, Max se bori sa jednim osobnim problemom, a to je pogibija njegove žene koju on nipošto ne smije promijeniti, iako ima prilike za to, jer se pravila odnose i na njega. No kada predsjednički kandidat kojeg je odlično odigrao raspoloženi Ron Silver prekrši to pravilo, Max će učiniti sve ne bi li to spriječio, a doći će i u priliku da promjeni svoju prošlost. Radnja je bila iznimno inteligentna i originalna, iako je patila od nekih rupa u priči, kao što je to uobičajeno kod filmova koji se bave putovanjima u prošlost. No Hymas je uspio prikriti te nedostatke isporučivši nam nekoliko atraktivnih i dinamičnih akcijskih sekvenci u kojima je Van Damme odlično koketirao sa blagom komedijom. Meni osobno iznimno drag film, kojeg smatram jednim od njegova tri najbolja ("Timecop", "Hard Target" i " Universal Soldier").
Pa iako je film postigao veliki uspjeh, nikada nije snimljen nastavak, izuzev lošeg nastavka B produkcije "Timecop: The Berlin Decision" iz 2003. u kojem je glavnu ulogu odigrao Jason Scott Lee. Umjesto toga, prava su prodana televiziji, te je uskoro snimljena serija "Timecop" koja i nije imala baš prevelik uspjeh. Van Damme je zbog toga bio iznimno ljut na producente, te je nekoliko puta u javnosti izjavio kako bi "Timecop" bio odlična franšiza da idioti nisu odlučili prodati prava televiziji". Zahvaljujući svojoj popularnosti, 1994. nastupa i u jednoj od epizoda serije "Friends" gdje je igrao samog sebe, a Rachel i Monica su se natjecale za njegovu naklonost nakon što su ga upoznale na filmskom setu. Time je dokazao da je sposoban raditi i komediju, te se sprdati na svoj račun. Jedna od njegovih legendarnih rečenica iz te epizode je bila "I can crush a walnut with my butt", što bi u prijevodu značilo, "mogu lomiti orahe sa svojom guzicom", što je bio odgovor na komentar kako ima lijepo građeno tijelo, posebice stražnjicu. Također osim što se pojavio u tada popularnoj humorističnoj seriji, te iste godine snima i svoj najskuplji film u karijeri, ekranizaciju tada iznimno popularne video-igre "Street Fighter" koja je koštala 35 mil.$, a i on je zahvaljujući svojoj popularnosti i uspjesima prethodnih naslova za ulogu Colonela Williama F. Guilea dobio čak 8 mil.$. Režije i scenarija tog filma se dohvatio Steven E. de Souza, inače jedno od najjačih scenarističkih pera 80-ih i 90-ih, čovjek koji je napisao scenarije za mnoge kultne akcijske filmove kao što su "Die Hard", "Commando", "Die Hard 2" i još mnoge, te je u biti sve mirisalo na još jedan uspjeh. No, dogodilo se nešto sasvim suprotnio, film je opako propao na kino blagajnama, a popljuvali su ga i kritičari, te što je nagore i sami Van Dammeovi fanovi. Čak je i on sam izjavio kako mu je to najmanje drag film u karijeri. Osobno smatram da film je glupav i blesav, no iznimno je zabavan, te se može pogledati.
To je malo po ljuljalo njegov status velike akcijske zvijezde, a nisu mu išle u korist niti javne optužbe njegove tadašnje supruge Darcy La Pier koja je tvrdila da terorizira nju i sina, tj. da ih tuče i zlostavlja. To je pripisivala njegovoj ovisnosti o kokainu, koju je tada još opovrgavao. Također je tvrdila da joj je prijetio kako će oteti njihovog sina te napustiti Ameriku i da će ubiti njezinoga odvjetnika. No nikada nije podnijela nikakvu tužbu protiv njega, a dvije godine kasnije su se i rastali, te je sud njoj dodijelio pravo na uzdržavanje djeteta, a Van Dammeu je dosuđeno da mora mjesečno plaćati 27 000$ alimentacije te 85 000$. za bračne povlastice. Bio je to zapravo početak kraja za njega. Nakon neuspjeha sa filmom "Street Fighter" i privatnih problema koji su dospjeli u javnost, Van Damme se je ponovno skompao sa redateljem Peterom Hyamsom, s kojim je snimio svoj najuspješniji film, ne bi li ponovili taj uspjeh, te su 1995 snimili akcijski triler "Sudden Death". Tada je još uvijek imao djelomično povjerenje producenata te su ovi uložili 30-ak mil. u film, ali je Van Damme ovaj puta dobio nešto manju plaću nego na prethodnom filmu, "svega" 5 mil.$. Finalni proizvod kvalitetom i nije bio tako uspješan kao "Timecop", ali je bio svakako bolji i prihvaćenji od "Street Fightera", no nije uspio povratiti niti uloženo, zaradivši svega 20-ak mil.$. Van Damme je glumio vatrogasca Darrena McCorda koji je doživio tragediju na poslu, i otišao u mirovinu te sada radi kao zaštitar u jednoj hokejaškoj dvorani. No, kada teroristi upadnu u dvoranu, postave eksploziv po cijeloj dvorani, te uzmu potpredsjednika za taoca, Daren je jedini koji ih može priječiti, a jedan razlog više je i to što su i njegova djeca u gledalištu. Taj film bi se mogao opisati kao "Umri muški na ledu", te je ponudio nekoliko dobrih, pa čak i originalnih momenata, iako u cjelini nije bio nimalo originalan. Sjećam se, to je bio prvi film koji sam ja osobno gledao u kinu, a na predstavu me vodio moj sad već pokojni bratić.

Emotivni pad i gubitak povjerenja



Neuspjeh tog filma, pojačan još osobnim problemima u braku su ga u potpunosti "uništili". Mediji su ga doslovno opsjedali zbog tih osobnih problema, te 1995 godine napokon priznao u javnosti da je uzimao kokain, te se je prijavio na liječenje u kliniku "Daniel Freeman Marina" u Los Angelesu. Tamo je ostao svega sedam dana i otišao, no 1998 je izjavio da se u potpunosti izliječio od te ovisnosti. No, nije to bio jedini problem/ovisnost s kojim/om se je borio. Naime, počeo je i piti pa je tako 1998 bio optužen da je pijan poljubio neku djevojku koja to nije htjela, a uhvaćen je i u vožnji u pijanom stanju 1999. na Sunset Boulevard u Zapadnom Hollywoodu. Ali ipak nije dopuštao da mu sve to utječe na karijeru (iako u biti je utjecalo), te je te 1996. snimio pustolovno akcijski film "The Quest", kojeg je još k tome i režirao, i kojim se je vratio svojim korijenima, borilačkom filmu. Radnja filma se je odvijala u 20-im godinama 20-og stoljeća, a Van Damme je glumio Christophera Duboisa, sitnog uličnoga kriminalca, koji igrom slučaja mora pobjeći iz Amerike te doživi veliku pustolovinu i završi na velikom borilačkom turniru u zabranjenom gradu gdje osvoji titulu šampiona i zlatnog zmaja. Iako je Van Damme tim filmom dokazao da je sposoban i režirati, te je snimio sasvim pristojan, zanimljiv i vizualno dopadljiv pustolovni film, veću uspjeh na kino blagajnama je izostao. Inače zanimljivo, u filmu je jednu od glavnih uloga imao nekadašnji James Bond, Roger Moore. Unatoč još jednom neuspjehu, Van Damme nije odustajao, te iste te godine u Ameriku, točnije Francusku gdje se i snimao veći dio filma dovodi još jednog cijenjenoga Hongkongoškog redatelja, Ringo Lama, s kojim je kasnije surađivao još dva puta, u nadi da će on učiniti isto što i Woo, osvježiti mu karijeru. Lam je inače tada uz Woo-a i Tsui Harka bio jedna od najvećih redateljskih zvijezda u domovini koji je iza sebe imao nekoliko danas kultnih filmova kao što su "Double Dragon" sa Jackie Chanom, "Full Contact" i "City on Fire" sa Chow Yun Fatom i još neki naslovi.
Rezultat te njihove suradnje je bio film "Maximum Risk", poznat još i pod naslovima kao što su "Bloodstone" i "The Exchange" u kojem je Van Damme igrao dvostruku ulogu. Iako samo na kratko, jer njegov filmski brat blizanac pogiba na početku filma, te Van Damme, koji tu glumi francuskog policajca Alaina Moreaua odlazi u Ameriku kako bi saznao čime se je bavio njegov brat, tko je bio, i na kraju krajeva tko ga je ubio, te tamo biva zamijenjen za svog brata od strane ruske mafije, čiji je ovaj bio član. Iako je film ko film bio slabiji od prethodnih redateljevih ostvarenja, ipak nije bio loš, te je šteta što nije postigao veću uspjeh. Film je naime propao na kino blagajnama, a Lam se vratio u domovinu. Na žalost film je prvenstveno ostao zapamćen po nastupu Natashe Henstridge koja se prethodno proslavila ulogom sexy izvanzemaljke u filmu "Species" i po vrućoj sceni sexa između nje i Van Dammea. Nakon što nije postigao nikakav veći uspjeh u suradnji sa Lamom, iako su snimili sasvim kvalitetan film, Van Damme dovodi 1997. na Zapad još jednom Azijskog redatelja, već spomenutog Tsui Harka, koji je svojedobno u domovini također slovio kao respektabilni i cijenjeni redatelj i producent koji je iza sebe imao također nekoliko danas kultnih ostvarenja kao što su npr. "Once Upon a Time in China" sa Jet Li-e ili "Iron Monkey". Rezultat njihove zajedničke suradnje je bio zabavni pomalo blesavi ali atraktivni špijunsko akcijski film "Double Team" koji je na kraju prema mom mišljenju bio nepravedno poljuvan i podcijenjen. Naime, radnja filma je bila pristojna i zanimljiva, Van Damme je glumio tajnog agenta Jack Quinna koji biva ozljeđen na zadatku i poslan na tajni otok na oporavak da bi kasnije saznao da je proglašen mrtvim te da nikada neče otiči sa tog otoka. No nakon što sazna da je njegov najveći neprijatelj, međunarodni terorist Stavros kojeg je glumio ovdje vidno nabildani Mickey Rourke preuzeo brigu o njegovoj trudnoj supruzi, pošto mu je ovaj slučajno ubio sina, odluči se na nemogući bijeg. Film je nudio nekoliko fenomenalno režiranih akcijskih sekvenci, kakve su se do tada viđale samo u Honkongoškim filmovima, također kamera je bila odlična i to su bili najveći aduti filma. No, najveći minus filma, i ono zbog čega su ga vjerojatno mnogi popljuvali je bio iznimno loš nastup nekadašnjeg Chicago Bullsa, Dennisa Rodmana, te je film propao. Čak su njih dvojica osvojili i Zlatnu malinu u kategoriji najgorih partnera na ekranu.
Iako im je kao što rekoh prva suradnja i nije bila baš najbolje prihvaćena, godinu dana kasnije 1998, Van Damme i Hark su pokušali ponovno, ovaj puta filmom "Knock Off" koji je u potpunosti bio snimljen u Hong Kongu, a Rodmana je ovaj puta zamijenio mnogo zabavniji iako ponekad iritantan Rob Schneider. Ni taj film nije uspio na box officeu, ali je kritika bila nešto blaža, te su neki čak i nahvalili film. Van Damme je bio nešto opušteniji i zabavniji u svojoj izvedbi, te je cijeli film djelovao kao jedna dobra nabrijana i atraktivna zafrkancija koja se ne uzima za ozbiljno, što mu je definitivno bio veliki plus. Uz humor, akcija i životopisna te dinamična kamera su bili najveći aduti filma, no publika ih ponovno nije najbolje prihvatila i shvatila te se i Tsui zauvijek vratio u domovinu. Te iste godine je Van Damme još snimio i film "Legionnaire", koji je u biti prema riječima mnogih njegov posljednji dobar film. Režije te ratne drame u kojoj je Van Damme ostvario solidnu glumačku izvedbu se prihvatio Peter MacDonald, poznat po režiji ozloglašenog filma "Rambo III", te je snimio sasvim pristojan film o kojem je odlično balansirao dramu i akciju, te izvukao ono najbolje iz Van Dammea. Nekih većih borilačkih scena tu nije bilo, osim box meča na početku filma, ali su zato druge akcijske scene bile iznimno raskošne i dobro snimljene. Kamera i fotografija su bile odlične. Film je na Van Dammeovu žalost izašao direktno u videoteke, i bio je to mogli bi smo reći njegov kraj što se tiče A produkcije, jer nakon toga su gotovo svi njegovi filmovi počeli izlaziti direktno u videoteke.

Zvijezda filmova B produkcije



Također tih godina je u javnost izašla i vijest da Van Damme boluje od Biopolarnog poremećaja, odnosno da je manično depresivan i sklon čestom mijenjanju raspoloženja, pa da je čak i suicidalan, a i na vidjelo je izašla već spomenuta ovisnost o alkoholu. Ipak, odlučio je srediti svoj život i pokušati još jednom. Te se izliječio od svojih ovisnosti i ponovno oženio sa Gladys Portugues, s kojom je još uvijek u braku. također, pokušao je još jednom povratiti sad već potamnjeli sjaj akcijske zvijezde snimivši te godine nastavak jednog od svojih najvećih hitova, film "Universal Soldier: The Return". Režije se prihvatio nekadašnji stunt doubler Mel Gibsona, debitant Mic Rodgers koji ipak nije bio dorastao jednom Rolandu Emmerichu, pa je snimio tek prosječan donekle zabavan film koji se nikako nije mogao mjeriti sa originalom. Lundgrena je ovaj puta zamijenio jednako nabildani Michael Jai White, no finalna borba nije imala ni trunke epičnosti kao borba u originalu, te film uopće nije izgledao poput nastavka dotičnog filma. Bio je to posljednji Van Dammeovi film koji je igrao u kinima. Iste godine snima još i B film "Inferno", poznat još i pod naslovom "Desert Heat", svojevrsnu obradi kutnog Kurosawinog filma "Yojimbo" iz 1961. Rezultat je bio zabavan filmić namijenjen prvenstveno fanovima. Sljedeće 2000 godine nije snimio ni jedan film, te je u biti pao u zaborav jer su se pojavili neki novi akcijski filmovi i junaci koji su se znali šorati gotovo ko Bruce Lee i nisu trebali mišiće da bi mlatili negativce ( "The Matrix", "Blade", "Romeo Must Die" itd.). Akcijski filmovi su postajali sve spektakularniji, sve nabrijaniji i sve bučniji i skuplji, a tu više nije bilo mjesta za već pomalo ostarjeloga i drogom i alkoholom istrošenog Van Dammea.
Čovjek se je tada bacio u B produkciju, snimajući zabavne filmiće u kojima je čak više insistirao na drami i glumi nego na akciji. Tako 2001. se ponovno udružuje sa svojim starim prijateljem Sheldonom Lettichem, te snimaju pustolovno zabavni filmić "The Order", u kojem mu je na kratko društvo pravio ni više ni manje nego legendarni Charlton Heston. Scenarij za film je napisao sam Van Damme, zajedno sa Les Weldonom. Također te iste godine se ponovnio udružuje i sa redateljem Ringom Lamom, te zajedničkim snagama snimaju jedna od njegovih kvalitetnijih B uradaka, SF akcić "Replicant" (na kojem je također radio Weldon), u kojem je Van Damme ponovno igrao dvostruku ulogu, i još k tome i negativca, nakon gotovo 13 godina i filma "Black Eagle", gdje je također bio negativac. No ostvario je tu opet i jednu solidnu dramsku izvedbu, glumeći mentalno zaostaloga klona. 2003 je snimio svoju uvjerljivo najgori film, koji mu definitivno nije trebao u karijeri, pa čak i u B vodama. radi se naime o filmu "Derailed" redatelja Boba Misiorowskog, inače poznatog po takvim lošim B naslovima kao što su "Shark Attack" ili "Blood of the Innocent". Zanimljivo u tom filmu je uz Van Dammea glumio i njegov sin, Kristopher Van Varenberg. na žalost, upravo na snimanju tog filma Van Damme je zaradio i jedinu ozljedu do tada, naime tijekom snimanje jedne scene borbe, slomio je ruku. nakon te katastrofe, ponovno se po treći i za sada posljednji puta udružio sa Lamom 2003. godine, te su snimili solidnu surovu zatvorsku dramu "In Hell", poznatu još i pod naslovima "The Savage" i "The Shu". Film je dobio iznimno dobre ocjene i kritike, a Van Damme je tu ostvario jednu od svojih najozbiljnijih glumačkih izvedbi.
2004. se pojavio u cameo ulozi u filmu "Narco", što mu je bila prva i za sada jednina francuska uloga, te je snimio dosta dobar akcijski film "Wake of Death", koji podsjeća na njegove stare dane i filmove kao što su "Hard Target" ili "Double Impact". Sama priča i nije nešto pretjerano originalna, naime Van Damme igra Ben Archera, bivšeg policajca a danas utjerivača dugova koji radi za mafiju čiju ženu ubije kineska trijada nakon što kući dovede djevojčicu koja je ilegalno ušla u Ameriku, a koja je inače kćer šefa trijade. Ben tada uz malu pomoć svojih poznanika krene u osvetu. Film je iznimno dobro režirao Philippe Martinez, iako je originalno trebao režirati ponovno Ringo Lam, no on je odustao zbog nekih nesuglasica, te se može pohvaliti sa nekoliko iznimno nasilnih scena kojih se ni Tarantino ne bi posramio, kao što je mučenje lika bušilicom tijekom ispitivanja. 2005. je preskočio kao i 2000., tj., nije snimio ni jedan film. No, zato je 2006. snimio čak tri, zapravo, dva, jer u jednom se pojavljuje samo u maloj, gotovo "gostujućoj" ulozi. Radi se o Turskom filmu "Sinav", gdje glumi jednu malu ulogu profesionalnog lopova koji obavi jedan malo zadatak za glavne junake, koji su inače srednjoškolci. Ostala dva naslova iz 2006. su "Second in Command" i "The Hard Corps". Prvi je ratna drama redatelja Simona Fellowsa u maniri filmova "Alamo" i "Assault on Precinct 13", gdje Van Damme glumi Sam Keenana, narednika koji mora obraniti Američki ambasadu u jednom izmišljenoj zemlji dok ne stigne pojačanje, a drugi je akcijski triler, gdje se ponovno po četvrti i za sada posljednji puta udružio sa prijateljem i redateljem Sheldonom Lettichem, a u tom filmu mu je protivnika trebao glumiti Wesley Snipes, no na žalost, odustao je. Oba filma su dobila prilično dobre ocjene, te je pohvaljena njegova gluma. Očito što je stariji to snima malo "ozbiljnije" filmove. Ove godine ga možemo očekivati u mračnom akcijskom trileru "Until Death", kojeg ponovno režira Simon Fellows, a koji je za sada dobio iznimno dobre ocjene, te su ga neki čak proglasili najboljim Van Dammeovim filmom, pa i on sam. U tom filmu inače glumi korumpiranog policajca koji je na heroinu, te jednom prilikom bude ranjen i padne u komu. Nakon što se budi iz kome, shvatio da je potpuno drugačiji, bolji čovjek. A drugi ovogodišnji naslov, koji se trenutačno snima pod redateljskom palicom Isaaca Florentinea na lokacijama u Rumunjskoj i Mexicu je film "The Shepherd" o teksaškom policajcu koji se suprotstavi skupini bivših marinaca koji švercaju drogu preko Američko Mexičke granice.

Van Damme općenito



Za kraj ukratko samo nekoliko trivijalnih činjenica vezanih uz njega. Naime, vjerojatno su mnogi koji su gledali njegove filmove primijetili da čovjek ima kvrgu načelu. Osobno me uvijek zanimalo od kud mu to, šta mu je to. Bilo je tu kojekakvih izjava, pa čak i glupih poput toga da ima tumor na mozgu, što je čista glupost jer bi do sada onda umro već barem 10 puta. Ta kvrga je zapravo posljedica jedne nezgode koja mu se dogodila dok je još bio dijete. Naime jednom prilikom je upao u prazan bazen - ravno na glavu. Čovjek obožava klasičnu glazbu, a jedan od najdražih kompozitora mu je Beethoven. Kao dijete se je divio, a kaže da se i još dan danas divi i poštuje Steve McQueena, Paul Newmana, te posebice Christophera Walkena, dok su mu jedni od najdražih filmova "The Godfather" i "The Deer Hunter". Privatno je dosta dobar prijatelj sa Arnoldom Schawrzeneggerom, za kojeg uvijek govori samo najbolje. No, Stalloneom si i nije baš najbolji, iako veoma cijeni njegove filmove kao što su "Rocky" i "Rambo", jer su to prema njegovim riječima prvenstveno odlične drame. Inače, često su mnogi uspoređivali Arnolda i van Dammea, jer obojica dolazi iz Europe i jer obojica imaju sportsku povijest, no u biti to su jedno i najveće sličnosti koje ih vežu, iako su obojica bili velike akcijske zvijezde, ali potpuno različiti. Također je i veliki ljubitelj životinja, te je 2002. godine prema izvješću PETA-e, za zaštitu životinja zatražio, poslao peticiju Južno Korejskom predsjedniku Kim Dae-jungu, i zatražio od da zabrane vješanje, premlačivanje i paljenje pasa i mačaka na živo, koji su tamo inače velika poslastica.
Povrh svega toga, ima i svoju modnu liniju, Dammage7, koju je pokrenuo 2001. godine. Jednom prilikom je izjavio kako će to vjerojatno biti dobar posao, no prodaja baš i nejde kao što je vjerojatno planirano. Također ima i svoju producentsku kuću, Long Road Productions, poznatu još i pod imenom 777 Films Corp koja je producirala njegove filmove kao što su "Replicant" i "In Hell". Zbog njegovih odličnih fizičkih sposobnosti i gracioznih pokreta tijekom borbi, uz već spomenuti nadimak "Muscles from Brussels", nadjenuli su mu još i nadimak "Fred Astaire of karate". Za sebe je uvijek tvrdio da nije nikakva zvijezda. Jednom prilikom je izjavio "što je to filmska zvijezda?? To je iluzija. To je sve što sam nekada htio biti kada sam bio klinac, ali sada je nešto poput ljuske. Postao sam slavan što mi je donjelo novac i žene, ali to sve nije stvarno". Inače, njegovi filmovi su u cijelom svijetu zaradili preko 1 biliun $ u cijelome svijetu. U svemu tome ima i jedna pomalo smiješna zanimljivost, naime 1993. godine je osigurao svaku nogu na 2 mil.$, u slučaju nezgode na snimanju, ili privatno, a 1997. godine je osvojio titulu najljepših muških nogu hollywooda. Uvijek je izbjegavao snimati svoje scene tučnjava u Americi jer su čestio bile toliko intenzivne da se je bojao da bi ga netko mogao tužiti. U nekoliko navrata je izjavio da bi volio snimiti nešto malo drugačije, recimo komediju, no to zapravo nikada nije učinio, osim što se je pojavio u već spomenutoj jednoj epizodi "Prijatelja", te koketirao sa komedijom u nekim svojim filmovima. No, možda mu se uskoro ukaže prilika za nešto slično. Naime, u najavi navodno ima film pod naslovom "Van Damage", gdje bi glumio samoga sebe, tj. propalu zvijezdu akcijskih filmova koja se nakon neuspjeha u Hollywoodu vrača nazad u domovinu, te tamo sasvim slučajno bude upleten u pljačku banke, te je primoran dokazati se u stvarnom svijetu kao akcijska zvijezda. Zvuči zabavno i dovoljno samoparodirajuće da ga možda lansira opet na kratko među zvijezde. Također koa jedan od budućih projekata se spominjao i "Bloodsport 2: The New Beginning", no o tome već neko vrijeme nema niti riječi. također njegovo ime se bilo vezivalo uz film "Rush Hour 3" gdje je navodno trebao odigrati glavnog negativca koji bi se suprotstavio Jackie Chanu, no do toga ipak na žalost mnogih fanova nije došlo.

Bilo kako bilo, obožavao sam ga kao klinac, te još uvijek veoma rado pogledam njegove filmove, i veselim se svakom novom naslovu. Istina, čovjek nikada nije zapravo znao pretjerano glumiti, iako se u novije vrijeme popravlja, ali je u nekim filmovima ipak bio mnogo humaniji i emocionalno pristupačniji od recimo Arnia ili Seagala. U ostalom, njegovi se filmovi nikada nisu niti gledali zbog glume, već zbog akcije, u kojoj je uvijek bio odličan. Često su ga pljuvali i podcjenjivali, a nije se po ničem razlikovao od Arnia kojeg su s druge strane svi obožavali. Tamo početkom i sredinom 90-ih, filmovi su im bili gotovo jednake kvalitete. Svojedobno je bio velika faca, i meni će zauvijek ostati faca, ma koliko god mu ovi noviji filmovi bili lošiji i šta god netko rekao o njemu. Nadam se da ste uživali u tekstu, i da vam je pružio malo drugačiji pogled na djelo i lik tog legendarnoga filmskog razbijača.

Van Damme - top 5 movies by Dragonrage

1. Hard target

2. Universal Soldier

3. Timecop

4. Double Impact

5. Bloodsport

By Dragonrage

Grindhouse



Slike



Tagline: The sleaze-filled saga of an exploitation double feature.

Trailer A
Trailer B

Redatelj: Robert Rodriguez, Quentin Tarantino
Scenarij: Robert Rodriguez, Quentin Tarantino
Žanr: Akcija, Horror
Godina: 2007.
Država: SAD
Glume: Alicia Rachel Marek, John Jarrett, Danny Trejo, Tom Savini, Dean Fernando, Freddy Rodriguez, Rose McGowan, Josh Brolin, Marley Shelton, Michael Biehn, Jeff Fahey, Michael Parks, Stacy Ferguson, Rosario Dawson, Kurt Russell, Naveen Andrews, Tracie Thoms, Mary Elizabeth Winstead, Zoe Bell, Vanessa Ferlito, Jordan Ladd, Sydney Tamiia Poitier, Eli Roth…itd.

Radnja: Film se zapravo sastoji od dva filma, svaki u trajanju od nekih 70-ak minuta i povezani su izmišljenim trailerima. Prvi je slasher horror "Death Proof" i prati psihotičnoga ubojicu imenom Stuntman Mike, koji vreba i ubija predivne žene sa svojim nabrijanim automobilom. A drugi je zombie horror "Planet Terror", te prati šerifa i njegove pomoćnike u jednom malenom gradiću, koji se uhvate u koštac sa iznenadnim valom ubojstava od strane zaraženih ljudi zvanih “sickos”. A u toj borbi im se pridruži i žena koja umjesto noge ima ugrađenu pušku, njezin zaručnik i još nekoliko slikovitih likova.

Očekivanja: “Grindhouse” je kao što već mnogi znaju zajednički projekt izvrsnog redateljskoga dvojica, Roberta Rodrigueza i Quentina Tarantina. Drugi takve vrste nakon prilično razočaravajućeg omnibusa “Four Rooms” gdje su obojica uz još Allison Anders i
Alexandrea Rockwella režirali po jednu kratku priču. Sam naslov filma, “Grindhuse”, je zapravo underground slang izraz za kino, tj. mjesto gdje su se većinom od 60-ih, pa sve do kraja 80-ih prikazivali nasilni i pornografski eksploatacijski filmovi, te je cijeli ovaj projekat zapravo zamišljen kao homage eksploatacijskim B filmovima 70-ih I 80-ih. Kao što je već spomenuto, film će se sastojati od dva zasebna srednjemetražna filma, "Death Proof" kojeg je režirao Trantino te "Planet Terror" u režiji Rodrigueza. A da bi doživljaj bio potpun, dvojac se je potrudio napraviti i lažne trailere za nepostojeće filmove koji će povezivati ta dva filma. Među trailerima će se između ostaloga nalaziti traileri za kung fu film, sexploitation film te spaghetti western, od kojih je neke režirao i spomenuti dvojac. Tako je Tarantino npr. režirao trailer za sexplatation film “Cowgirls in Sweden”, a Rodriguez trailer za slasher horror “They Call Him Machete” u kojem se pojavljuje njegov "kućni" glumac Danny Trejo. U pomoć su im još uskočili i Rob Zombie koji je navodno režirao trailer za film pod naslovom "Werewolf Women of the S.S." u kojem će se pojaviti Nicholas Cage, zatim Eli Roth, koji ima i manju ulogu u oba segmenta, a koji je režirao fake trailer za slasher "Thanksgiving", te Edgar Wright, najpoznatiji po režiji zabavne horror komedije “Shaun of the Dead” koji je također režirao jedan od trailera. Ali to nije sve. Rodriguez je naime početkom 2007. raspisao natječaj za najbolji amaterski fake trailer, a nedavno je na SXSW festivalu u Austinu izabrao i nagradio tri najbolja od 300-tinjak grindhouse trailera. Tako je prvo mjesto zauzeo "Hobo With a Shotgun", snimljen za cca. 100 $ plus troškovi pizze i cigareta za glavnog glumca. Drugo mjesto je pripalo traileru po naslovom "The Dead Won't Die", film o neumrlima koji vole rezuckati i častiti se organima svojih žrtava. A Treće mjesto je pripalo trailer "Maiden Of Death" kojeg je režirao amaterski redatelj Akira Nakayama a koji govori o osvetnici s ubojitom gitarom i inspiriran je anime serijalima i filmovima kao što su "Heavy Metal" i "Female Convict Scorpion Jailhouse 41", te snimljen u roku od 3 dana za cca. 1400$. najvjerojatnije će pobjednički trailer, ako ne i sva tri biti prikazani u sklopu filma.
Rodriguez je rad na svom segmentu “Planet Terror” započeo još početkom 2006. godine, točnije u Ožujku, dok je Tarantino svoj rad na segmentu “Death Proof” započeo nešto kasnije te iste godine, točnije u Kolovozu. Nekoliko mjeseci kasnije, u Listopadu na konvenciji stripova u San Diegu, poznatoj pod imenom Comic Con prikazan je i prvi materijal, a ubrzo nakon roga pojavio se i prvi teaser trailer koji je doslovno oduševio publiku a posebice horror fanove.
Kako to obično biva u njihovim filmovima, dvojac je ponovno uspio okupiti impresivnu glumačku ekipu ispred kamere. Tako ćemo u Tarantinovom “Death Proofu” gledati Kurt Russella, Rosario Dawson, Rose McGowan, Zoe Bell, Eli Rotha, Michaela Parksa i još neke, a u Rodriguezovom “Planet Terror” već pomalo zaboravljenoga Michaela Biehna, Josha Brolina, Jeffa Faheya, Freddy Rodrigureza (nije u rodu sa Robertom), Toma Savinia, Danny Treja te ponovno Rose McGovan i Eli Rotha. A jedno od manjih ulogica će odraditi i sam Tarantino. Zanimljivo glumit će ni više ni manje nego silovatelja. Također valja spomenuti, kako će se iako nije nigdje naveden kao jedan od glumaca, u Rodriguezovom segmentu “Death Proof” pojaviti i Bruce Willis, kao što je vidljivo i iz samog trailera.
Inače informacije radi, originalno je Stuntmena Mikea trebao igrati Mickey Rourke, no one je iz nepoznatih razloga odustao te je na njegovo mjesto uskočio Kurt Russell. Zanimljivo, Rourke je već jednom ranije isto odbio Tarantina, i to više ni manje nego 1994 na filmu "Pulp Fiction". Također, u Tarantinovom segmentu se je trebao pojaviti i Sylvester Stallone, no na žalost svih, morao je odbiti ponudu zbog obveza prema svojim projektima “Rocky Balboa” i “John Rambo”. A kao još jednu od važnijih informacija valja izdvojiti da je muziku za “Planet Terror” prvotno trebao skladati ni više ni manje nego legendarni horror redatelj i skladatelj John Carpenter, no kako je on bio zauzet radom na nekom svom projektu, posao skladatelja je na kraju preuzeo sam Rodriguez, ali kako je naglasio inspiriran Carpenterovim glazbenim radom. Kada će se točno film pojaviti u domaćim kinima još nije poznato, a čak se spominje i to da će za Europsko tržište film biti vjerojatno podijeljen u dva dijela, kao što je bio slučaj sa "Kill Billom", no u Američkim kino dvoranama ga se može očekivati već od 6. Travnja, u jednom komadu.
Bilo kako bilo, prema svemu do sada viđenome, možemo očekivati jednu opaku i krvavu zabavu koja će sigurno ispuniti očekivanja većine, i vjerojatno se prometnuti u jedan od najkvalitetnijih i najoriginalniji filmova ove godine o kojem će se dugo pričati, kao u ostalo i gotovo svakom filmu tog redateljskoga dvojica.

Galerija fotografija:




By Dragonrage

Ekskluzivna (Internet) premijera filma "Dragonrage"!!!

Predgovor

Prije nekoliko mjeseci sam vam među najavama filmova predstavio i svoj debitantski projekt, film "Dragonrage". Neki se toga vjerojatno i sjećaju, a neki za to vjerojatno čuju po prvi puta. Pošto je taj tekst na mom blogu nedostupan zbog tehničkih problema (kao u ostalom i većina drugih starijih tekstova), svi oni koji ga nisu pročitali, a preporučam da to ponovno prije gledanja spomenutog uratka učine i oni koji ga jesu pročitali, mogu to učiniti ovdje, na forumu HorrorHR bloga. A nakon što (ponovno) pročitate taj tekst, prepustite se užitku gledanja spomenutog filma (hehe), te bi mi bilo iznimno drago kad bih na kraju čuo vaša mišljenja. Dakle prokomentirajte ga, ocijenite, pohvalite, popljujte, izkritizirajte, ali molim vas, budite iskreni, ako vam je nešto dobro, onda kažite da je dobro, ako vam je nešto loše, onda slobodno i iskreni kažite da je loše. Ja znam da nisam snimio remek-djelo, zapravo moja namjera je bila snimiti tipični B film kakve danas snimaju npr. Dolph Lundgren ili Jean Claude Van Damme, dakle film nabijen akcijom u kojem je manje više sve tehnički solidno odrađeno i sve vizualno pristojno izgleda, te je namijenjen prvenstveno zabavi i ne treba ga se shvaćati za ozbiljno. S druge strane, nije mi bila namjera niti snimiti trash film kao što je to npr. "Bore Lee: U kandžama velegrada", tj. film koji namjerno izgleda kao sranje, iako u nekim momentima i "Dragonrage" izgleda tako. No to je tako zbog novčanih ili tehničkih (ne)mogućnosti te mog (ne)iskustva, ali nipošto namjerno. Danas bih naravno mnogo toga napravio na drugačiji i bolji način, te vidim u njemu mnoštvo grešaka koje me jednostavno bodu u oči, a siguran sam da ćete ih i vi primijetiti, no tada kada se film snimao jednostavno nisam znao, a ni mogao bolje, te ću se time baviti drugi puta u nekim narednim projektima. Unaprijed se ispričavam i zbog malo lošije kvalitete slike, ali to je zbog kompresije koja je bila nužda da bi film mogao staviti na Internet. Također, preporučam vam da drugi dio teksta koji je svojevrsni "making of", pročitate tek nakon što pogledate film, kako si ne biste pokvarili gledanje. A sada...uživajte u filmu...(nadam se da hoćete)...



Film



Making of

Nakon što ste pretpostavljam pogledali film (a možda i niste), malo ću vam ukratko objasniti kako su neke stvari u filmu napravljene, prvenstveno specijalni efekti, pošto su oni glavna okosnica filma i bez njih ga zapravo ne bi niti bilo. Dakle, kao što sam već bio spomenuo u najavi, film ima sveukupno preko 700 kadrova, možda čak i 1000, nisam siguran, probao sam ih jednom izbrojiti, ali nisam uspio. Uglavnom od tih 700-1000 kadrova preko 50-ak ih sadrži specijalne efekte, bilo da se radi o dodavanju pucnjeva iz pištolja, krvi koja prska, eksplozijama i sl. stvarima, bez da tu uračunam uvodnu i odjavnu špicu, koje su također napravljene uz pomoć efekata. Najteža i vizualno najzahtjevnija i najatraktivnija scena u filmu je svakako eksplozija automobila u podzemnoj garaži u Kaptol Centru. Ta kompletna sekvenca je snimljena ispred zelenog platna, pošto nismo imali dozvolu za snimanje na pravoj lokaciji. Prvotna zamisao je bila snimiti to na nekoj sličnoj lokaciji, pa bi se naknadno u live snimku ubacio automobil i eksplozija istoga. Ali kada to nisam uspio, odlučeno je da se sve snimi ispred zelenog platna te da se cijeli set naknadno napravi uz pomoć računala. Zanimljivo je to što je ta sekvenca snimljena gotovo godinu dana nakon što je snimanje bilo završeno, te je cijeli film tada već bio izmontiran i jedino je ta sekvenca još falila, te se čekalo još samo na to da film bude kompletiran. No na kraju se savršeno uklopila u cjelinu. Inače, sekvenca je snimljena ispred improviziranog green screena, koji je zapravo napravljen od nekih 6-7 velikih zelenih papira koji su zalijepljeni na zid jedna do drugoga, u jednoj predavaonici na mom faxu. Najteži dio tog snimanja je zapravo bilo ljepljenje tih papira na zid, jer se ni jedan nije smio zgužvati, jer bi to zadavalo probleme kod izrezivanja glumca sa zelene pozadine. Kako je izgledalo samo snimanje, možete pogledati u sljedećem clipu. Na žalost, nema zvuka, pa ne možete čuti upute koje sam davao glumcu koji glumi u toj sekvenci, ali mislim da ćete i po samoj snimci bez zvuka ćete primijetiti da je bilo zabavno na snimanju.

Green Screen Footage



Nakon što smo snimili materijal, sve smo prebacili u kompjutor, gdje se je pristupilo obradi tog materijal, tj. izrezivanju glumca sa zelene pozadine i ubacivanju lažne pozadine, tj. podzemne garaže u kojoj se odvija ta sekvenca. To je bilo dosta problematično iskustvo Darka Vučenika koji je zaslužan za sve specijalne efekte u filmu, jer iako na sreću zeleni papiri nisu bili zgužvani, sjene koje su se stvorile na njima su zadavale probleme kod izrezivanja. No na kraju je ipak nekako uspio uspješno napraviti sasvim zadovoljavajući posao s obzirom na kvalitetu green screena i na naše skromne mogućnosti. Evo vam i nekoliko fotografija na kojima možete vidjeti usporedbu originalne green screen snimke i finalne snimke iz filma.

Green Screeen/Final footage usporedbe




Ono po čemu je ta scena još bila iznimno zahtjevna za napraviti, osim izrezivanja zelenog platna, je bilo i to što je eksplozija trebala u filmu odbaciti čovjeka o zid. A to je sa našim skromnim mogućnostima i gotovo nikakvim budžetom bilo nemoguće za izvesti u stvarnosti, jer niti smo ilai auto koji bi mogli diči u zrak, niti smo imali lokaciju gdje bi to mogli napraviti, niti smo imali profesionalnog kaskadera/stuntmana koji bi to vjerojatno bez problema izveo. Stoga smo se odlučili koristiti tkz. 3D stuntman. Iako sam to već spomenuo u najavi, mislim da nije na odmet da ponovim što je to 3D stuntman i kako "funkcionira. Dakle, 3D Stuntman se u posljednjih par godina naveliko koristi u Hollywoodskom filmu, te su ga koristili u filmovima poput "Matrix Reloaded", "Matrix Revolution", "Hellboy", "Blade 2", "Spider-man 1", "Spider-man 2", "King Kong" i u još mnogo drugih. Za one koji možda ne znaju što je to 3D stuntman, evo kratko objašnjenje. 3D stuntman je trodimenzionalan kompjutorski model nekog glumca, tj. njegov kompjutorski kaskader koji zamjenjuje tog glumca u nekim opasnim scenama, koje su preopasne za izvesti čak i za pravog kaskadera/stuntmena. U našem filmu je to bila eksplozija auta. Scena je zahtijevala da glumac stoji pokraj auta koji eksplodira, i da ta eksplozija raznese, tj. odbije o zid. E sad, da bi dobili 3D model nekog glumca, potrebno je tog glumca skenirati u velikom 3D skeneru. I to se tako obično radi u profesionalnim produkcijama, gdje se obično skenira gl. glumac u kostimu kojeg nosi u filmu, i automatski imate njegom 3D lik u kompu. No kako mi nismo imali takav skener, koji BTW košta i preko 100 tisuće $, morali smo pribjeći malo jeftinijem pristupu. Tako smo prvo poslikali glumca prema kojem se je radio 3D stuntman iz svih mogućih kutova, i sve moguće detalje sa običnim digitalnim fotićem. To vam je izgledalo od prilike ovako...

Fotografije za 3D model





Kada je to bilo gotovo, slike su se prebacile u kompjutor, te se pristupilo izradi 3D modela u programu 3D Studio Max prema tim fotografijama, kako bi model naravno bio što sličniji glumcu. Što vam je izgledalo od prilike ovako...

Izrada 3D stuntama


Nakon što je model bio gotov, pristupilo se izradi tkz. mapa koje se "lijepe" na model. Mape se obično rade od fotografija onih stvari na koje ih i lijepite, u ovom slučaju našeg glumca. Da bi ste točno znali o čemu se tu radi, pogledajte nekoliko primjera...

Mape za 3D stuntmana


Nakon što je i to bilo gotovo, naš 3D stuntman je bio spreman za akciju. Kako to točno izgleda u finalnoj verziji, imali ste prilike pogledati u filmu. No evo vam ovdje nekoliko fotografija da se podsjetite.



CGI Testovi

Prije nego što se je uopće pristupilo snimanju pojedinih scena koje su zahtijevale naknadnu grafičku obradu, bilo je potrebno sve važnije i zahtjevnije sekvnece detaljno isplanirati unaprijed. Tako su se za gotovo sve veće CGI sekvence prethodno radili probni testovi, da vidimo kako one u grubo izgledaju, te da li je potrebno nešto mijenjati, kako ne bi bilo nikakvih problema kada se bude radila finalna verzija. To se u profesionalnim produkcijama zove predvizualizacija ili previz, te je to uobičajena stvar u svim većim i skupljim hollywoodskim filmovima koji vizualno zahtijevani (čitajte imaju mnoštvo specijalnih efekata). U narednih nekoliko clipova možete vidjeti usporedbe test verzija i finalnih verzija pojedinih kadrova. A to uključuje uvodnu špicu, scenu u podzemnoj garaži i eksploziju na kraju filma. Tri scene koje su zahtijevale najviše planiranja, a posebice ova druga, u podzemnoj garaži o kojoj sam već pričao. Pogledajte kako je to izgledalo...

CGI Test 1


CGI Test 2


CGI Test 3


Storyboardovi

Također, odmah nakon što sam bio pročitao scenarij, prije nego što sam pristupio snimanju kompletnog filma, nacrtao sam si za pojedine scene storyboardove. Za one koji ne znaju što je to storyboard, to vam je u kratko film u obliku stripa, gdje vi u biti režirate svoj film na papiru. Dakle, sve kutove i pokrete kamera, tj. kadrove prije snimanja nacrtate na papiru onako kako ste ih zamisli u glavi da vidite kako to izgleda i da vidite li bi neki drugačiji kadar bio bolji, tako da kad počnete snimati ne razmišljate previše i nepotrebno iz kojeg je kuta najbolje da snimite pojedinu sekvencu jer vam to nepotrebno oduzima dragocjeno vrijeme, a u profesionalnim produkcijama i novac. Naravno, neke stvari su se improvizirale i na samom setu, no jedan veći dio filma je snimljen prema storyboardovima koji su prethodno napravljeni. Ovdje sam vam priložio tri storyborda. Storyboard za početak filma kada gl. lik prepričava šta mu se dogodilo i jedan dio tih događaja vidimo u fashbackovima, zatim storyboard za scenu na terasi kada glavni negativac broji novce na terasi na što ga njegova dragana prekida, te storyboard za sekvencu u parku, gdje se gl. negativac nalazi sa dvojicom pokvarenih policajaca.

Alternativni početak
Ovaj alternativni početak se razlikuje od onoga iz filma po tome što je malo duži i kompleksniji za napraviti. Naime iz finalne vezije su izbačeni kadrovi panorame grada, zatim jedan dugačak kadar kada kamera ide po stepenicama, ulazi kroz špijunku na vratima u stan, ulazi u sobu gdje za stolom okrenut leđima sjedi gl. junak, okreče se oko njega dolazi mu do očiju i udaljava se od njega te nam napokon otkriva njegovo lice. Kada se pristupilo snimanju tog kadra, ispostavilo se da je prekompliciran za napraviti pa se odustalo od tog dugačkoga uvodonog kadra, te su snimljeni samo neki njegovi dijelovi, dok je sve ostalo od tog dijela manje više isto.




Scena na terasi
Ovaj kadar se zapravo niti ne razlikuje od onoga finalnoga iz filma, osima što je finalna verzija malo drugačije izmontirana, te tamo možete vidjeti kadar u kadru, što u storyboradu nije bilo zamišljeno, već mi je palo na pamet naknadno, tijekom montaže.



Scena u parku
Ista stvar je i kod ove sekvence. Ona se uopće ne razlikuje od finalne verzije te je sve snimljeno točno po storyboardu, jedino što je u finalu malo drugačije izmontirano, te u toj sekvenci također imamo kadar u kadru, tj. tkz. split screen.




The End

I eto, to bi bilo to. Materijala koji se tiče same izrade ovog filma ima još, no ja ga nisam uspio pronaći, a u ostalom, bolje da neke stvari ostanu tajnom hehe. Ako imate bilo kakvih pitanja, slobodno pitajte, ja ću vam drage volje odgovoriti. Nadam se da vam se film svidio, i još jednom vas molim za vaša mišljenja. Da se izjasnite da li vam se svidio, da li vam je bio loš, što vam valja, što vam ne valja u njemu, da ga ocijenite (bilo na Gogle videou ili na imdb-u), da ga pohvalite, da ga popljujete, što vam drago, ali nek bude iskreno. Također se nadam, da su vam informacije o izradi filma bila poučne i zanimljive, te da i vas možda potaknu da se odlučite i sami snimiti neki film.

By Dragonrage

The Number 23



Slike



Tagline: The truth will find you.

Trailer

Redatelj: Joel Schumacher
Scenarij: Fernley Phillips
Žanr: Drama, Mistery, Triler
Godina: 2007.
Država: SAD
Glume: Jim Carrey, Virginia Madsen, Danny Huston, Logan Lerman, Rhona Mitra, Maile Flanagan, Patricia Belcher, Lynn Collins, Mark Pellegrino, Tara Karsian…itd.

Radnja: Walter Sparrow za poklon od žene dobije knjigu “The Number 23”. I nakon što ju počne čitati, spoznaje da se mnogo stvari iz njegovog života zasniva ili vrti oko broja 23, npr. upoznao je svoju ženu 23, ali i svi ostali datumi i brojevi iz njegovog života daju na kraju zbroj 23. Ispočetka pomisli da se tu radi samo o slučajnostima, no kako biva sve više i više uvučen u tu knjigu, počinje vjerovati da se ona zaniva na njegovom životu. To možda i ne bi bilo pretjerano loše ili zastrašujuće, da čitajući knjigu ne naleti na detalje ubojstva koje se još nije dogodilo u stvarnom životu. On ubrzo postane opsjednut i zaluđen brojem 23, te tako počne gubiti razum.

Očekivanja: Iako je ovaj mračni psihološki mistery triler interesantan već samo zbog svoje intrigantne priče, ono što ga čini još zanimljivijim je svakako glavni glumac, Jim Carrey, poznati otkačeni komičar kojeg ćemo ovaj put imati prilike gledati u malo drugačijoj, ozbiljnijoj i mračnijoj ulozi. Carrey je doduše do sada odradio već nekoliko ozbiljnijih uloga ( "The Truman Show", "Man on the Moon" itd.) od kojih mu je najozbiljnija i najzahtjevnija vjerojatno bila ona u filmu "Eternal Sunshine of the Spotless Mind", no u ovakovom zbilja mračnom i psihotičnom stanju, kako je vidljivo iz trailera, ga još nismo imali prilike vidjeti. S toga će biti zanimljivo kako će sve to izgledati sa njim ispred kamere.
A da se Carrey ne bi “otrgnu sa lanca” i uobičajeno pošašašavio ispred kamere, pobrinuo se redatelj Joel Schumacher. Redatelj čija karijera dosta varira, te tako u njegovoj filmografiji možemo pronaći i fenomenalnih filmova poput "Falling Down", "8MM", "Tigerland", "Phone Booth" itd., ali i onih loših, pa čak i katastrofalnih kao što su npr. "Batman Forever", "Batman & Robin" i "Bad Company". No Schumacher unatoč tome zapravo i nije loš izbor za ovakovu vrstu filma, te njegovo ima u redateljskoj stolici svakako obećava i budi još veća očekivanja, jer je on već nekoliko puta uspješno dokazao da se može nositi sa mračnim trilerima, te da zna stvoriti mračnu atmosferu, kao npr u već spomenutim "8MM", "Falling Down", kao i "Phone Booth". Da li će i ovdje uspjeti zadržati sve konce u rukama vidjet ćemo ove godine, kada će se film pojaviti u domaćim kinima 03.05. Inače u Američkim kinima se je film već otvorio još 23. Veljače. Kritike su podijeljene, ali ne i loše, iako je zarada na box officeu izostala (svega 24 mil$).
Scenarij ovog intrigantnog trilera potpisuje nepoznati Fernley Phillips, kojemu je ovo kako se čini debitantski film, a uz Carreya od poznatijih glumačkih imena valja svakako spomenuti Virginiu Madsen, sestru poznatijeg Michaela Madsena, te Rhonu Mitru, poznatu iz filma "Highwaymen" ili serija "The Practice" i "Boston Legal".
Inače, Schumacher i Carrey su već surađivali jednom prije, i to na više ni manje nego razočaravajućem "Batman Forever" iz 1995. godine, nadajmo se da će ova suradnja biti mnogo uspješnija i kvalitetnija, a sudeći prema prijemu kritike i publike, definitivno je bolja. Kao jednu od zanimljivosti valja svakako izdvojiti onu da je ovo 23 Schumacherov redateljski projekt po redu, računajući i njegov rad na filmu i na televiziji, te kako je glavna ženska uloga originalno bila namijenjena glumici Elisabeth Shue, no ona je morala odustati od uloge zbog trudnoće.
Bilo kako bilo, “The Number 23” je po mom mišljenju svakako jedan od zanimljivijih i originalnijih naslova ove godine koji se isplati pogledati.

Galerija fotografija:




By Dragonrage

300



Slike



Tagline: Prepare for glory!

Trailer A
Trailer B

Redatelj: Zack Snyder
Scenarij: Zack Snyder, Kurt Johnstad, Michael Gordon, Frank Miller (graphic novel), Lynn Varley (graphic novel)
Žanr: Akcija, Avantura, Fantasy, Ratni, Povijesni
Godina: 2007.
Država: SAD
Glume: Gerard Butler, Andrew Pleavin, Tyrone Benskin, Richard Cetrone, Michael Fassbender, Lena Headey, David Leitch, Vincent Regan, Deke Richards, Rodrigo Santoro, Dennis St John, Maurizio Terrazzano, Andrew Tiernan, Marc Trottier, David Wenham, Dominic West, Tom Wisdom…itd.

Radnja: Godina je 480 prije Krista i na pomolu je rat između Grka i Perzijanaca. Sama radnja filma se vrti oko poznate bitke kod Termopolisa, kada se je Spartanski Kralj Leonida, zajedno sa još 299 Spartanaca suprotstavio daleko najmoćnijoj Perzijskoj vojsci, koja je brojila oko milijun vojnika. Pa iako suočeni sa nemogućim izgledima, zahvaljujući svojoj žrtvi i herojstvu, Spartanicu su se uspjeli obraniti od Perzijskih napadača.

Očekivanja: Film “300” je kao što je već vjerojatno mnogima poznato baziran na istoimenom stripu Franka Millera, te se bavi kao što je već spomenuto, slavnom i poznatom bitkom kod Termopolisa, gdje se je Kralj Leonica suprotstavio sa svojih 299 (300 uključujući i njega) Spartanaca, Xerxesu i njegovoj masivnoj vojski od oko milijun vojnika. Režije te veličanstvene priče se je prihvatio mladi i talentirani redatelj Zack Snyder, najpoznatiji po režiji iznimno kvalitetnog remakea Romerovog horror klasika "Dawn of the Dead" iz 2004. godine. A Snayder je uz pomoć scenarista Kurta Johnstada i samog Millera radio i na scenariju. A uz to što je radio na scenariju, Miller je pak ujedno preuzeo i funkciju producenta te konzultanta. Baš kao i u slučaju prethodne strip adaptacije Millerovog remek-dijela, "Sin Citya", i "300" je također gotovo u potpunosti snimljen uz pomoć tehnike blue/green screena, kako bi se postigla što vjernija vizualna vjerodostojnost stripovskom predlošku. S toga budget filma iznosi daleko manje nego što se to s vizualne strane filma čini, "svega" 60 mil$, što je u usporedbi sa budgetima nekih prošlogodišnjih ali i ovogodišnjih spektakala čije cifre prelaze i brojke od 150 mil$ zbilja mala cifra.
Pred-produkcija je započeta još u Svibnju 2003. godine, kada je scenarist Michael B. Gordon napisao prvu verziju scenarija koja je ima 121 stranicu. U Lipnju 2004. projektu se je pridružio i redatelj Snyder, koji je odmah uz malu pomoć Kurta Johnstada prepravio Gordonov scenarij. Impresioniran Rodriguezeovim načinom rada kod ekranizacije "Sin Citya", Snayder se je također odlučio snimiti gotovo kompletan film ispred blue/green screena i što identičan stripu, kadar po kadar, kako bi ga što vjernije prenio na veliko platno, čak je preuzeo i neke dijaloga iz stripa. Millerov strip mu je doslovno poslužio kao storyboard. Inače, tijekom snimanja 90% filma je snimljeno ispred bluescreena, a tek 10% ispred greenscreena. Razlog tome je što je plava boja bila podložnija za osvjetljenje, a i spartanci nose crvene plašteve, koji su mnogo bolje izgledali na plavoj pozadini nego na zelenoj. Za one koji nisu znali, crvena i zelena su komplementarni par, što bi značilo da one imaju jednaku vrijednost te jedan pored druge previše "bodu" u oči.
No, ipak nije sve bilo naknadno stvoreno uz pomoć CGI-a, pa je tako bilo potrebno čak dva mjeseca da se izradi 125 štitova, 250 koplja I 75 mačeva, iako se neki i posuđeni iz "Troye" i "Alexandra". Uz to, sašiveno je čak oko 600-700 kostima, kao i raznoraznih prostetičkih dodataka za raznorazne likove. Osmišljen je i poseban način borbe za Spartance, pa su glumci trenirali mačevanje zajedno sa stuntmenima čak 6 tjedna prije samog snimanja, a čak im se i sam Snyder pridružio.
Kada je sve bilo spremno za početak snimanja, film je krenuo u aktivnu produkciju 17 Listopada 2005. godine u Montrealu, te je snimljen u roku od 60-ak dana. Nakon toga se je krenulo u post-produkciju koja je trajala mnogo duže od samog snimanja, jer je bilo potrebno digitalno obraditi podosta snimljenoga materijala i ubaciti čak 250 vizualnih CGI efekata kako bi se popunili, tj. nadogradile nepostojeće pozadine. Na tome je radilo čak oko 70 ljudi. Uz to, trebalo se pozabaviti i tonalitetom boje kako bi se postigao što vjerniji vizualni identitet stripa za određene scene.
U Srpnju 2005. godine, ekipi se je pridružio i skladatelj Tyler Bates, koji je sa Snyderom radio i na njegovom prethodnom filmu "Dawn of the Dead". On je prvo napravio nekoliko test skladbi koje je zatim Snyder pokazao čelnicima Warnera, kako bi im još zornije ilustrirao smjer cijelog projekta.
Glumačku ekipu sačinjavaju većinom muški glumci, koji su veći dio filma polugoli, s toga sam siguran da će u ovom filmu moći uživati i ženski dio publike, a kao najpoznatije ime među njima valja spomenuti Gerarda Butlera. A kad smo već kod poznatih imena, valja tu odmah spomenuti, kako su za gl. žensku ulogu Kraljice Gorgo prvotno pretendirale Sienna Miller i Silvia Colloca, no na kraju je ona pripala Leni Headey. Film će svoju svjetsku premijeru doživjeti 09.Ožujka (tj. danas), a kod nas u Hrvatskoj bi se trebao pojaviti samo nekoliko tjedana kasnije, točnije 29. Ožujka. Zanimljivo, iako se još nije počeo prikazivati, film je na imdb-u već od strane publike (za sada njih 7,880) zaradio visoku ocjenu 8.5/10. Mišljenja sma da veći dio tih ljudi niti nije pogledo film, već ga ocjenjuju na temelju fenomenalnih trailera i clipova koji su dostupni na Internetu.
Bilo kako bilo, iščekivanje ovog filma kod publike je iznimno veliko, kao u ostalom i očekivanja, i već su ga sad neki proglasili svojim favoritom 2007 godine. Osobno sam uvjeren da će "300" ispasti vizualno najatraktivniji naslov 2007. godine, unatoč tome što ćemo ove godine imati prilike gledati i visokobudžetne vizualne atrakcije kao što su "Spider-man 3" i "Pirates of the Caribbean: At Worlds End", ponajviše zahvaljujući fenomenalnoj fotografiji..

Galerija fotografija:




By DragonrageP

Smokin' Aces



Slike



Tagline: May the best hitman win.

Trailer
Trailer 2


Redatelj: Joe Carnahan
Scenarij: Joe Carnahan
Žanr: Akcija, Komedija, Krimi
Godina: 2007.
Država: SAD
Glume: Ben Affleck, Jeremy Piven, Ryan Reynolds, Andy Garcia, Alicia Keys, Ray Liotta, Peter Berg, Martin Henderson, Taraji Henson, Common…itd.

Radnja: Pokvarenjak po prirodi, i magičar po zanimanju koji radi u Las Vegasu, Buddy "Aces" Israel je ujedno i bivši član jedne od najvećih kriminalnih organizacija u državi. U zamjenu za svoju sigurnost, koju mu je "ponudio" FBI, odlučio je svjedočiti protiv svog bivšeg šefa, mafijaškog bossa Primo Sparazza. Kada ta vijest nekako dođe do Sparazza, on brže-bolje ponudi nagradu od milijun dolara svakome tko mu donese Buddyevo srce na srebrnom pladnju. Ta vijest se brzo raširi naokolo, pa direktor FBI-a, pošalje svoja dva agenta, Richarda Messnera i Donalda Carruthersa u Lake Tahoe, gdje se Buddy nalazi, kako bi se pobrinuli da mu se ništa ne dogodi. A u isto to vrijeme, Buddyevi odvjetnici unajme agenta za jamčevine Jacka Dupreea, bivšeg policajca Hollisa Elmora i Pete "Pistol" Deeksa da dovedu Buddya nazad u Vegas. Uz sve to, na tragu mu se nađu i Sparazzovi ljudi, kao i profesionalni ubojice "iz sjene" koji žele tih milijun dolara, te Buddy ubrzo postane najtraženiji čovjek u cijelom SAD-u. Ubrzo započne kaotična potjera, igra miša i mačke između svih koji se žele dočepati Buddy zbog ovog ili onog razloga...

Očekivanja: Redatelj John Carnahan iza sebe zapravo i nema mnogo filmova, točnije samo pet naslova (šest uključujući i ovaj), od kojih su samo dva zbilja vrijedna spomena. Jedna je kratkometražni "Ticker" - jedan od reklamnih filmova tvrtke BMW, a drugi je "Narc" - odličan niskobudžetni policijski triler koji je postigao veliki uspjeh kod publike i kritike, te predstavio Carnahana kao kvalitetnog i obećavajućeg redatelja čijim se daljnjim projektima svakako treba veseliti. A kao potvrda te kvalitete svjedoči i ponuda koju je dobio nakon tog filma da režira visokobudžetni spektakl "Mission: Impossible III", koju je na žalost odbio. "Smokin' Aces" je je dakle njegov najnoviji i peti po redu projekt koji po svemu viđenom djeluje i više nego obećavajuće i interesantno. Iako sama radnja, koju se osmislio sam Carnahan i ne djeluje baš pretjerano originalno, prema trailerima koji su dostupni na Internetu već neko vrijeme, čini se da će "Smokin' Aces" biti zabavan i nasilan crno-humorni nabrijani akcijski krimić u maniri ponajboljih Richievih filmova "Snatch" i "Lock, Stock and Two Smoking Barrels", prepun otkačenih likova koji kao da su izašli iz nekog crtanog filma ala "Ptica Trkačica" ili filma "Mad Maxa 2", zabavnih dijaloga, kratkih kadrova i brze montaže, "podmazan" jednako žestokim soundtrackom koji će vam podizati adrenalin. Film je već imao svoju pretpremijeru u Americi, i prve kritike i ocjene su mu fenomenalne. Govore da je iznimno originalan, zabavan, pametan, cool, a neki su otišli čak toliko daleko i prozvali ga "Pulp Fictionom" 2000-ih. Da li je to sve zbilja tako moći ćemo provjeriti i sami 08. Ožujka kada bi se film trebao pojaviti u domaćim kinima, a Američka premijera je bila još u Siječnju, točnije 26. 01. A oni koji žele saznati što više detalja o samom filmu i prije njegovog prikazivanja, mogu posjetiti i osobni Carnahanov blog posvećen isključivo ovom filmu na kojem on objavljuje sve informacije vezane uz film - smokinjoecarnahan - .
Inače u prilog visokoj kvaliteti filma i očekivanjima ide i iznimna glumačka ekipa koju je Carnahan uspio okupiti ispred kamere, a sačinjavaju ju: Ben Affleck, Ray Liotta, Andy Garcia, Jeremy Piven, Ryan Reynolds, Alicia Keys, Peter Berg, Martin Henderson, Jason Bateman i još mnogi.
Bilo kako bilo, prema prvim reakcijama publike i kritike, ovaj naslov bi se možda mogao prometnuti u prvi ovogodišnji kino hit, a ako to i ne bude stvar, nema veze, jer zabava je unatoč tome sigurno zagarantirana.

Galerija fotografija:




By Dragonrage

Rezime 2006 Vol. 5

Najbolje filmovi iz 2006. by Dragonrage

I evo, napokon smo došli do finalnog, petog poglavlja ovo opširnog pregleda/rezimea 2006-e godine. Bilo je tu statističkih tablica/ljestvica koje su se bavile prošlom godinom u kontekstu zarade pojedinih filmova, te strukovnih tablica/ljestvica, koje su se bavile mišljenjem publike i kritike, gdje smo saznali koji su filmovi iz prošle godine prema njihovom mišljenju najbolji. Sve su to bili opsežni pregledi gdje sam se ja manje više uspješno trudio ne izražavati svoje osobno stavove i stajališta prema pojedinim naslovim, već se samo usredotočiti na ono što je glavna tema teksta, i to vam predočiti što detaljnije i vjernije. I tako mi je sad na kraju ostalo još samo jedno, a to je da vam napokon predstavim i svoj osobni izbor/stav. Da vam predstavim naslove koji su prema mom mišljenju najbolje što je 2006-a godina ponudila. No, prije svega moram vam priznati da ima i dosta naslova iz 2006-e koje još nisam stigao pogledati a kojima se iznimno veselim i od kojih mnogo očekujem, kao npr. "Silent Hill", "Cars", "Talladega Nights: The Ballad of Ricky Bobby", "Rocky Balboa", "Nacho Libre", "Children of Men", "Babel", "The Black Dahlia", "Slither", "Apocalypto", "The Fountain", "Laberinto del Fauno, El", "Flags of Our Fathers", "Letters from Iwo Jima", "Blood Diamond", "The Three Burials of Melquiades Estrada", "The Descent", "The Proposition", "Stranger Than Fiction", "Harsh Times", "District B13" kao i možda još neki naslovi koji sam izostavio. Mnogi od njih su i naveliko hvaljeni od strane kritike i svjetske publike, te sam siguran da bi neki od njih zauzeli svoje mjesto na ljestvici najboljih umjesto nekih koje ću spomenuti, tako da je lista koja najboljih prema mom izboru koja slijedi, daleko do nekog "savršenstva".

Obavijest: tekstovi vezani uz filmove su većinom samo dijelovi mojih prijašnjih (ili budućih) recenzija tih naslova, uz male izmjene.

Top 20 najboljih filmova u 2006.



1. Crank - Sigurno se čudite kako se ovaj film nalazi na prvom mjestu pored toliko drugih kvalitetnih i razvikanijih naslova kao što su "Pirat 2", "Little Miss Sunshine" i još mnogi. E pa razlog tome je da ja kao veliki obožavatelj akcijskih filmova, zbilja jako dugo nisam vidio nešto ovako ludo, inovativno, otkačeno i dobro u domeni žanra. Moderni akcijski filmovi su upali su u jednu kolotečinu, tj., rijetko koji nudi nešto novo, nešto što još nije viđeno, bilo po pitanju priče, bilo po pitanju stuntova ili ostalih vizualnih atrakcija. Pa iako je svaki novi film još nabrijaniji i još žešći, teško je pronaći naslov koji je kvalitetan na više nivoa osim samo po pitanju vizualnosti. No "Crank" se definitivno ističe od uobičajenih naslova kojim nas šibaju proteklih godina, te svakako zaslužuje pažnju. Razlog tome je njegova inventivnost i originalnost na području priče, režije, montaže i općenito malo drugačijeg pristupa cijelom filmu. "Crank" je suluda atraktivno dinamična adrenalinska bomba, non-stop action roller-coaster, koji će svojim žestokim ritmom doslovno razvaliti vaš mozak od prve minute i neće stati do samog kraja filma, koji pak moram izdvojiti kao jedan od najcool i najboljih krajeva ikada. Film obiluje fenomenalnim, otkačenim i prezabavnim dijalozima i situacijama, od kojih je zbilja teško izdvojiti samo jednu ili dvije vrijedne spomenu. Također film krasi dosta inovativnih i originalnih ideja i rješenja u okvirima žanra koje sam ja po prvi puta vidio u nekom akcijskom filmu. A tu je i fnomenalni Jason Statham, u svojoj njluđoj i najboljoj ulozi do sad. Na kraju krajeva, film je nerealan i stiliziran, te u nekim dijelovima podsjeća na video igru, ali upravo u tome i leži njegova "čar".
Sve u svemu "Crank" će po mom mišljenju biti žestoki akcijski triler bez predaha, koji će i publici dizati adrenalin kao i gl. junaku, te nas na kraju neće ostaviti ravnodušnima.

2. Casino Royale - Jedan od najboljih, ako ne i najbolji film iz James Bond franšize. Potpuno novi pristup starom dobro poznatom junaku, sa dozom realnosti Bond više nije uglađeni britanac kojemu sve polazi za rukom od prve, već usijana glava bez stila, pomalo neuglađen i nesavršen, brutalan, sirov, grub ali ipak sa dozom elegancije i šarma. Daniel Craig naprosto blista u svojoj izvedbi, i priznajem, ne pravedno je napadan (pa čak sam i ja sam s početka bio protiv njega, no sad priznajem svoju pogrešku, čovjek nije mogao bit bolji izbor). Dao je liku jednu dubinu i dozu realnosti (koliko je to moguće u Bond filmovima), i takav, grub svojom vanjštinom savršeno "legao" u ulogu malo sirovijeg Bonda koji se ne libi zaprljati ruke (i košulju). Njegova izvedba i pojava me nekoliko puta podsjetila na originalnoga i legendarnoga Bonda, Seana Connerya, jer imaju tu jednu zajedničku "grublju crtu", tj. osobine koje ih krase, pa čak i sam film u cjelini dosta podsjeća na prve Bond filmove sa Conneryem, posebice na "From Russia with Love", gdje je Bond također bio dosta sirov i brutalan (npr. tučnjava u vlaku sa Robertom Shawom), a opet elegantan, te nije imao gadgeta, osim kovčega iz kojeg u kojem je bio sakriven nož. Osobno mi ni najmanje nije smetao nedostatak Bondovih gadgeta, po kojima je serijal postao prepoznatljiv, a uz pomoć kojih se je naš glavni junak uvijek bez problema izvlačio iz nevolje. Iako, ako malo bolje zapazimo, neki gadgeti su bili tu, kao npr. mini defibrilator za oživljavanje ili njegov Aston Martin. Također, pohvalno je i to što je nakon dosta vremena ponovno iskorštena glavna pjesma kao glavna tema filma, kao što je to bio običaj u prvim Bond filmovima. To je ovom Bondu također dalo jednu određenu dozu starinskog štiha. No, film u cjelini ima i nekoliko mana, najviše što se tiče ritma, naime malo su previše rastegli ljubavnu priču (iako i to ima smisla), ali to mu neću previše uzeti za zlo.
Sve u svemu, odlična film, koji je vjerujem svojim (opravdanim) uspjehom iznenadio mnoge.

3. The Matador - Dobro, ovaj film je zapravo iz 2005., ali tek je 2006. prikazan kod nas, te sam ga tako ja tada i prvi puta gledao, pa sam ga svrstao među najbolje iz 2006-e. Nakon što mu je "ukinuta" dozvola za ubijanje i 007 status, Pierce Brosnan, prema mom skromnom mišljenju uz Sean Connerya i sada Daniela Craiga najbolji James Bond, odlučio je snimiti nešto sasvim drugačije, ovaj mali, takoreći nezavisni film, "The Matador". Priča o neobičnom prijateljstvu opičenog i prolupalog profesionalnog ubojice, i običnog biznismena te obiteljskog čovjeka je iznimno zanimljiva sama po sebi, a još je k tome i ispričana na pametan, zanimljiv i duhovit način, što ju čini još boljom. Ono što je mene najviše oduševilo su bili odlični dijalozi i Brosnanova izvedba. Uživao sam u svakoj minuti njegovog pojavljivanja na ekranu, i smatram da mu je ova uloga (uz Bonda) definitivno vrhunac karijere...za sada. Izvrsno je odigrao lik na rubu između karikature i stvarne osobe. Njegov lik, usamljen i pomalo čudan ubojica Julian Noble, je na prvi pogled odvratan čovjek, puno pije, a uz to je i ovisnik o seksu, kurve mu nisu strane, a ne preže ni od upucavanja tinejdžerkama, dok ubojstvo smatra zabavom, no ipak ga morate voljeti. Brosnan ovaj put nije uglađen i elegantan kao u Bond filmovima, već pomalo poremećen, zapušten, uvijek naceren, te uvredljiv i vidljivo u godinama...no fenomenalan je! Tu je i odlični Greg Kinnear, no ovo je definitivno bio Brosnanov Show. Brosnan je ukrao gotovo svaku scenu, i kroz cijeli film se jasno vidi koliko se je zabavljao igrajući ovu ulogu. Jedina zamjerka koju imam na film, je zadnjih 15-ak min. filma, kada postane nekako mlak, tj., malo se gubi oštrina tog crnog humora, te iz crno-humorne komedije više postaje drama, no vjeruje te mi, to nimalo ne kvari cjelokupni ugođaj i dojam filma.
Sve u svemu, "The Matador" je svakako prezabavan i lud film, kojeg svima preporučam. Crno-humorna drama, koja će vas oduševiti svojim otkačenim dijalozima i glumačkim izvedbama dvojce glavnih aktera priče...uglavnom film koji će te definitivno gledati sa smiješkom.

4. Crimen ferpecto - Ovaj film je zapravo čak iz 2004 godine, ali je isto kao i "Matardor", tek 2006 godine igrao u našim kinima, tako da ću i njega svrstati na ovu listu. Osobno sam veliki obožavatelj lika i dijela redatelja i scenarista Álexa de la Iglesia, te sam zbilja uživao u naslovima kao što su "The Day of the Beast", "Comunidad, La", pa čak i "Perdita Durango", iako mi je taj njegov naslov najmanje drag od svih ostalih. Tako da sam sa velikim očekivanjima dočekao i ovu crno-humornu komediju "Crimen ferpecto", koja me na kraju nije nipošto razočarala, već sasvim obratno...oduševila svojim crnim i pomalo stripovskim humorom koji uvelike podsjeća na Alan Forda!! Radnja filma iznimno je jednostavna, ali prezabavna i film se gleda sa nevjerojatnom lakoćom i guštom. Gluma je isto tako odlična, i gl. glumac, Guillermo Toledo naprosto briljira u svojoj ulozi, zbunjenog, uplašenog i maničnog prodavača cipela kojeg ucjenjuje njegova "ružna" kolegica, koju jetakođer fenomlno odigrala Mónica Cervera. Film krasi odličan crni humor, apsurdne ali prezabavne situacije te opičeni likovi. Ali baš kao i u slučaju Matadora, pred sam kraj film malo gubi na ritmu i oštrini, no baš kao i u slučaju Matadora, to mu neću uzeti za preveliko zlo. Inače, ako obožavate "Torrentea", ovo je pravi film za vas.
Sve u svemu, ferpektno.

5. Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan - To je veoma jednostavan, ali hrabar i presmiješan film zbilja brutalnoga humora koji možda i nije za svakoga, čija kvaliteta u potpunosti počiva na leđima komičara Sache Barona Cohena i njegovoj hrabrosti da određenim ljudima postavlja određena pomalo neugodna pitanja i tako izazove očekivane ili ne očekivane reakcije kod njih. Neki će ovaj film sigurno proglasiti neukusnim, vulgarnim, pa čak i nemoralnim. Djelomično će biti i u pravu, jer humor u ovom filmu je zbilja brutalan, čak i više nego što sam očekivao, no upravo u tome leži njegova "draž". Nije taj humor nemoralan, provokativan i tome sl. zbog Borata i njegovih pitanja i gluposti koje izvodi pred kamerom. Na kraju krajeva, to niti nije komedija u onom pravom smislu, jer to nisu napisani skečevi kojeg izvode glumci, već poludokumentarac koji se većinom bazira na improvizaciji. Nije on taj koji se izravno sprda sa crncima, Židovima (Cohen je i sam židovskog porijekla), retardiranima i njima sl., već to čine sami ljudi koje on susreće na svom putovanju kroz Ameriku...intelektualci, vjerski fanatici, feministkinje, homoseksualci, rednecki i mnogi drugi. On samo kroz svoja neugodna pitanja i neugodne situacije u koje stavlja sebe i aktere te "skrivene kamere" otkriva sve nedostatke današnjeg Američkog društva...licemjerje, mržnju, rasizam, strah i nepovjerenje prema bilo kome tko nije Amerikanac. Film doduše "boluje" od par sitnih nedostataka. To su prvenstveno odglumljeni dijelovi filma koji su manje uvjerljivi od pojedinačnih dokumentarnih epizoda, te služe isključivo tome da povežu sve u jednu smislenu cjelinu.
Sve u svemu, Borat je fenomenalan film, iako ima svojih sitnih nedostatak, te ne mogu reći da na kraju nisam bio blago, ali sasvim blaagoo razočaran filmom kao cjelinom, ali se ipka radi o jednom od najsmješnijih filmova koje sam imao prilike pogledati.

6. Fearless - Jet Li je postao svjetski poznata akcijsko borilačka zvijezda nakon što je odigrao glavnog negativca u filmu "Lethal Weapon 4" 1998-e godine. Kako su se Ameri zainteresirali za njega i htjeli ga prodati pod svoje, Li je nakon "Smrtonosnog Oružja 4" nastupio u nekoliko "dječjih" filmova kao što su "Romeo must die" ili "Cradle 2 the Grave", koji su bili blago rečeno loši i samo vrijeđali Li-evo talent. Ali u među vremenu su naveliko postali popularni Kineski povijesni spektakli, kao npr. "House of Flying Daggers", "Crouching Tiger, Hidden Dragon" i još neki. Također, u među vremenu je i sam Li snimio nekoliko malo kvalitetnijih filmova, između ostaloga i film "Hero", Kineski povijesni spektakl, kojim se je vratio žanru koji ga je i proslavio, wushu ( "Once Upon a Time in China 1-3" ), i tako dao svoj obol toj pomami za Kineskim povijesnim spektaklima. A nedugo nakon toga, točnije, porošle godine, odlučio se i oprostiti od tog pod žanra, te je stoga "Fearless" bio najavljen kao posljednji epski borilački film Jet Li-a. Film je na Azijskom kontinentu naravno postao box office hit, a i kritike kao i ocjene su veoma dobre i visoke te preporučljive. Priča je navodno bazirana na stvarnom događaju, a borac Fox Yuain, kojeg glumi Jet Li je stvarna osoba, koja je postojala. Jet Li, nakon Jackie Chana najveća novija borilačka filmska zvijezda i filmski fajter, kako u Aziji, tako i u ostatku svijeta, je izgradio svoju karijeru na filmovima poput ovog, pa je onda i logično da ju i želi "zaključiti" sa takvim filmom. A mogu sa oduševljenjem reći da mu je to i uspijelo, te da se je zaista sa stilom oprostio od tog podžanra. Meni osobno je "Fearless" mnogo bolji od "Heroja". Žešći je, brutalniji i dinamičniji, a opet, ne svodi se sve samo na tučnjave, te ima tu podosta odličnih dramskih momenata. Gluma je odlična, te je Li odradio izvrstan posao i na glumačkom polju kao i na onom koje je zahtijevalo njegove fizičke ekshibicije. Tučnjave su fenomenalne, odlična koreografija.
Sve u svemu, odličan Kineski povijesni borilački ep, koji savršeno kombinira akciju i dramu.

7. Ice Age: The Meltdown - Original mi je bio odličan, i uvijek ga rado pogledam, no ipak me nije bio toliko oduševio da bih nastavak čekao sa nekim velikim nestrpljenjem. Ali kada se je nastavak napokon pojavio, i kada sam ga ja napokon pogledao...ostao sam oduševljen, i Ice Age 2 mi je automatski skinuo s trona ponajbolje animirane filmove do tada kao što su "Shrek", "Finding Nemo" ili "Incredibles". Ne znam, jednostavno me je oduševio taj jednostavni i predivni spoj odličnog, zabavno i pametnog humora i drame, tople priče prepune osjećajnosti. Uživao sam u svakoj minuti, od samog početka pa do samog kraja, smijao sam se, uživao, a opet u nekim trenucima vam fakat dođe da pustite suzu...ne znam....već dugo se nisam osjećao tako pun emocija nakon nekog filma, jer obično izađem iz kina totalno ravnodušan, ali ovaj puta ne, odličan spoj drame, humora, a da ne zaboravim i onu ludu vjevericu. A da stvar bude još bolja, gledao sam sinkroniziranu verziju, a ja mrzim sinkronizirane crtiće, ali čak mi ni to nije smetalo. Sinkronizacija je bila također odlična, jako dobro pogođena i "odglumljena", svakako najbolja sinkronizacija do sada, svaka im čast, posebice Edi Maajki, a ni Tarik i Kerekeš nisu bili uopće loši.
Sve u svemu, definitivno moj No 1. prošle godine, što se crtića tiče, i mislim da ga neće nitko skinuti s mojeg vrha tako brzo, toplo preporučam.

8. Miami Vice - Odmah moram vam reći kako je "Miami Vice", meni osobno bio najočekivaniji naslov prošlog ljeta, unatoč mnogim drugim razviknijim naslovima. No, nije to bilo zbog toga jer se tu radi o filmskoj ekranizaciji jedne od najpopularnijih akcijskih serija 80-ih, jer da vam budem iskren, serije se dosta slabo sjećam...onako u "magli" (Ferrari, sakoi sa zavrnutim rukavima itd.). Već zato što se tu radi o najnovijem projektu majstora punokrvnih i žestokih krimića koji je naveliko zadužio taj žanr - Michael Mann, tvorac fenomenalnih krimića kao što su "Heat" i "Collateral", ali i filmova poput "The Last of the Mohicans", "The Insider" itd. Smatram da Mann ovim filmom nije doduše dosegao kvalitetu svojih prethodnih filmova "Heat" i "Collateral", te mi je "Miami Vice" u cjelini slabiji od ta dva naslova, ali me isto tako nije ni razočarao kao neke. Ja na ovaj film ne gledam kao na remake serije, već kao na krimić Michaela Manna koji je samo baziran na toj seriji. S vizualno strane, film je čisto savršenstvo. Mann po običaju savršeno snima noćne totale, hvata ljepotu i veličinu grada noću, gradska svijetla, što filmu daje jednu pomalo epsku veličinu i atmosferu. Na kraju krajeva ne smijem zaboraviti spomenuti i ono najbolje od svega, odlične akcijske scene, posebice poludokumentaristički obračun na kraju filma, koji je po mom mišljenju najrealističnija akcijska scena koju sam imao prilike vidjeti na filmu. Mann tu dosta pridodaje zvuku i što realnijoj kameri iz ruke i tako dobiva veličanstvenu vizualnu gozbu za oči u uši. No, unatoč svom tom savršenstvu, film ima i svojih mana. To je prije svega trajanje od 134 minute, zbog čega je film predugačak, i malo prerazvučen u sredini, te je bez problema mogao biti kraći za nekih 30-ak minuta. Mislim da je Mann mogao malo manje forsirati na ljubavnim odnosima između Sonnya i Isabelle, i izbaciti nekoliko, po mom mišljenju nepotrebnih scena sexa, i ubaciti malo više akcije, koja je izvrsna, ali je svakako fali.
Sve u svemu, Michael Mann je napravio još jedan dosta dobar i žestok kriminalistički film, koji doduše nije odličan i savršen koliko je to mogao biti, ali isto tako daleko od toga da je katastrofalan neuspjeh.

9. Superman Returns - Posljednji i najponosniji sin Kriptona, Kal El, nama poznatiji kao Superman ili Clark Kent se je definitivno vratio, nakon gotovo 20 godina izbivanja sa velikog ekrana, i to u punom sjaju, čak bih se usudio reći...i bolji nego ikada. Redatelj Brian Singer pogodio je atmosferu starih Supermana, te unatoč drugim vremenima, modernijim, unatoč napretku tehnologije i novim mogućnostima koje ona nudi, film mi je u cjelini izgledao kao stari Superman. Onaj osjećaj letenja, romansa, drama, humor...sve mi je izgledalo kao i u starim filmovima (prva dva). Nit je film dosadan, nit je predugačak, nit je preozbiljan...balans između humora i drame je pogođen taman kako treba biti. Priča možda je malo nategnuta na momente, ali ne pretjerano, a gluma je odlična. Pa iako za mene postoji samo jedan Superman, a to je pokojni Christopher Reeve, izbor nepoznatog Brandona Routha za novog Supermana nije mogao biti savršeniji, posebice u usporedbi sa ostalim glumcima koji su se borili za tu ulogu, Nicolas Cage, Josh Hartnett, Paul Walker i mnogi drugi, među kojima ne sumnjivo ima dobrih i talentiranih glumaca, ali ja nipošto ne mogu zamisliti ni jednog od njih kao novog Supermana. Brandon je savršeno popunio Supermanovo odijelo, i u doslovnom i u figurativnom smislu. Em što i fizički liči na Reevesa, em što je bio jednako blentav, nespretan i simpatičan kao Clark Kent, a opet savršen i cool kao Superman, baš kao i Reeves svojedobno...Sve u svemu, on je odradio vraški dobar posao samo svojom pojavom, bez da spominjemo glumu. Vizualno također film izgleda fenomenalno, kao što je ustalom bilo i za očekivati pošto budžet filma iznosi oko 204 mil$, nemam prigovora po tom pitanju. Ali isto tako ti izvrsni efekti nisu pretjerani i forsirani previše, te ne dolaze u prvi plan, ispred priče i likova, kao što to obično biva u skupim superspektaklima.
Sve u svemu, Singer je napravio odličan posao. A opet, bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi to napravio Tim Burton, također jedan od prethodnih pretendenata na redateljsku stolicu. No, kao što rekoh, Singer je na kraju ipak napravio dobar posao.

10. Mission: Impossible III - Iako sam s početka bio dosta skeptičan u vezi ovog filma, posebice zbog problema vezanih uz njegovu realizaciju i kad su od režije odustali Joe Carnahan i David Fincher, koji bi sigurno snimili odlične mračne špijunske filmove, ipak sam na kraju ostao oduševljen viđenim i poslom kojeg je obavio redatelj J.J. Abrams. Abrams je dakle uspio unijeti malo svježine toj špijunskoj franšizi Toma Cruisea svojim pristupom cijeloj priči, malo se više usredotočio na likove i isporučio nam odličan, uzbudljiv i napet adrenalinom nabijen film koji vas odmah u prvoj min. udara ravno u glavu, i napada skoro sva vaša osjetila. Istina, sama priča ne donosi ništa novo i inventivno, što već nije viđeno (htio se smiriti, ali otmu mu ženu, pa on mora spasiti nju i svijet), te kao takva takva predstavlja najveći min. filma. No bez obzira na (ne)inventivnost, ispričana je na uzbudljiv i zanimljiv način pa vam to nit ne smeta. MI3 zapravo savršeno kombinira one najbolje akc. elemente iz smirenije 1. i nabrijanije 2. uz dodatak nečeg novog i svježeg, a to je Abramsov ozbiljniji pristup cijeloj priči, detaljnija posvećenost likovima, te dokumentaristička i ponekad konfuzna kamera, što MI3 čini unatoč nekoj dozi pretjerivanja, još najrealnijim i najboljim nastavkom u franšizi, čak su i kritičari potvrdili to. Gluma je također za sve pohvale, Cruise je ponovo briljirao. To valjda ide s godinama, jer što je stariji to bolje glumi. Na stranu sad što novine pišu o njemu i kakve gluposti on izvodi izvan ekrana, jedno se mora priznati, a to je da tip zna glumiti i uvijek daje 100% od sebe, a to je vidljivo u svakom njegovom novijem filmu. Na kraju krajeva, zbog tolike angažiranosti kod snimanja filmova je i u nekoliko navrata skoro poginuo na snimanjima. Hofmman je pak s druge strane priča za sebe, rođeni genije, a to je i dokazao osvojivši Oscara pred prošle godine, i odlično se je snašao u ulozi negativca, a ništa lošiji nije bio ni ostatak gl. ekipe.
Sve u svemu odličan akcijski film koji je na žalost zbog Cruisove ne popularnosti prošao nešto lošije kod publike, iako ja zaradu od nekih 200 i nešto mil.$ u cijelom svijetu nipošto ne bih nazvao slabom!! Kvalitetan akcijski film.

11. Little Miss Sunshine - Za ovaj naslov sam saznao još negdje sredinom 2006-e, kada se je prvi puta pojavio trailer za taj film. Tada taj film nije bio toliko eksponiran u javnosti, niti je bilo toliko zanimanje vezano uz njega kao danas. Ono zbog čega me je prvenstveno zainteresirao jeste nastup komičara Steve Carrella, kojeg smatram odličnim komičarem novijeg doba čiji se talent i potencijal može bez problema mjeriti sa komičarima kao što su Jim Carrey, Ben Stiller, Will Ferrell i još neki. Doduše, on već ima iza sebe jedan veliki hit, "The 40 Year Old Virgin", no neki ga tim filmom i nisu shvatili pretjerano "ozbiljno". No, ovim naslovom je to definitivno uspio, i iznimno mi je drago zbog toga. Pa iako je na kraju Adam Arkin taj koji je zaradio nominaciju i samog Oscara za najbolju sporednu ulogu, smatram da je i Carrell trebao zaraditi barem nominaciju ako ne i samu nagradu jer je odigrao fenomenalnu ulogu, i vjerojatno najupečatljiviji lik u cijelom filmu koji je odlična poveznica te cijele disfunkcionalne obitelji, jer je on u biti vanjski član, a ne netko tko non stop boravi s njima svakoga dana, pa ih on promatra na drugačiji način, baš kao i publika, očima vanjskog promatrača. Sama priča filma je iznimno jednostavna, ali odlična, prepuna emocija i topline. Govori o jednoj običnoj Americi, o Americi kakvu mi ne poznajemo, ali sa kakvom se čak možemo poistovjetiti. Sve se vrti oko mnogočlane obitelji koja jedva spaja kraj s krajem, obitelji koja se bavi svakodnevnim problemima koji muče i veći dio nas običnih smrtnika ovdje u Hrvatskoj, i na kraju krajeva obitelji koja traži sreću. A to pronalazi u zajedničkom putovanju. No opet, ne mogu reći da nisam i bio malo razočaran filmom. Naime ja sam možda očekivao da će biti malo više zabavniji, komičniji, no na kraju se ispostavilo da je to prvenstveno drama a tek onda komedija. Ali, i unatoč tim mojim drugačijim očekivanjima, iznimno sam uživao u filmu, te ga preporučam svakome tko ga još nije imao prilike pogledati.
Sve u svemu, odlična komična drama koja je zasluženo privukla pažnju publike i kritike na sebe.

12. The Hills Have Eyes - Original nisam imao prilike gledati, a i o ovom remakeu nisam bio ništa čuo prije nego što sam ga pogledao, pa sam ga odlučio pogledati bez prevelikih očekivanja, i moram priznati odlično sam se zabavio, ali i naježio. Naime, većina današnjih horora nas pokušava “zaplašiti” vizualnim efektima i sl. bravurijama, gdje se sve svodi na što više krvi i mesa, na što šokantnije smrti, što inventivnije smrti, i općenito na što veći bodycount na ekranu. To su tkz. slasher horori koji su u većini slučajeva više zabavni nego strašni. Zapravo neki su i strašni, ali strašni koliko su loši (npr. “House of Wax”). Istina, bilo je i prije takvih filmova, "Petak 13", "Noć vještica", te naravno legendarni serijal o Freddy Krugeru, ali isto tako imali smo i one ozbiljnije horore, koji su nas “plašili” svojom mračnom i nelagodnom atmosferom, npr. "Omen", "Poltergeist", "Egzorcist" itd., a takvih filmova danas na žalost nema previše. A od kad su orednji i loši naslovi poput "Saw" ili "Hostel", (neopravdano) razvikani i dignuti u Nebesa poput nekih velikih remek-dijela, moja očekivanja naspram sl. horror uradaka su prilično mala, kao i u ovom slučaju. Da je ovaj film nešto puno drugačiji od tih naslova, te da mu ne nedostaje krvi, šokantnih i inventivnih sakaćenja, nije! Ali uz to, ovaj naslov ipak posjeduje i jednu veliku dozu nelagodne i zastrašujuće atmosfere, te zapravo savršeno kombinira najbolje elemente iz slasher i atmosferičnih horora. Nelagodnu atmosferu svakako potpomaže i jednako atmosferični i nabrijani soundtrack, koji još više naglašava neke i onako zastrašujuće scene (npr. silovanje), ali i glorificira gl. junaka, kao nekada fenomenalna muzika Ennnia Morriconea u spagette westernima. Moram priznati da sam unatoč smijehu u nekoliko navrata, ipak gledao cijeli film sa dosta rezerviranosti i unutarnjeg nemira, jer je film u nekoliko navrata zbilja bio zastrašujuć i realan, i ne samo zbog krvi i brutalnih sakaćenja, već i zbog spomenute atmosfere. Glumački je film isto korektno odrađen, doduše ništa spektakularno niti vrijedno Oscara ali nitko od glumaca nije podbacio. Vizualni aspekt je isto na razini zadatka, odlični krajolici, tj. lokacije, odlične maske i sve ostalo.
Sve u svemu, “Brda” jako dobro funkcioniraju na nekoliko nivoa, uspijevaju vas zastrašiti, nasmijati i na kraju vas nipošto ne ostavljaju ravnodušnima.Vrlo dobro!

13. Pirates of the Caribbean: Dead Man's Chest - Najgledaniji i naveliko hvaljeni film prošle godine, mi se itekako svidio...zabavan je, uzbudljiv, a vizualno...čisto savršenstvo, baš kao i original. No, ne bih ja sad uspoređivao koji je kvalitetom bolji, prvi ili drugi, jer meni su oba filma tu negdje. Osobno, nastavak mi je bio kao i prvi, zabavan avanturističko pustolovni filmić prepun non-stop akcije upotpunjenje sa vrckavim humorom, te nisam vidio tu neku preveliku razliku, vizualno su jako slični, i što se atmosfere tiče također, kao i režije...jedino što je nastavak mrvicu duži, i zbog toga ujedno možda malo zamorniji, ali sasvim maaalo. Ne bi bilo na odmet da je kraći, recimo za nekih pola sat, tada bi bio još malo dinamičniji i oni zamorni dijelovi bi se izgubili, ali dobro...što je tu. Gluma je također dobra, iako malo usiljena, posebice od strane Keire Knightley i Orlanda Blooma, koji su me mjestimično i iritirali svojim nastupima, no ne pretjerano, dok je Johnny Deep standardno ukrao cijeli show svojom luckastom i blesavom izvedbom kapetana Jacka Sparrowa. A što se tiče Bill Nighya i njegove izvedbe Davy Jonesa...izvrsno, odlična kombinacija njegovih glumačkih bravurija sa spektakularnim specijalnim efektima, jedan od najzabavnijih, a i vizualno najupečatljivijih negativaca koje sam imao prilike vidjeti u posljednje vrijeme. Akcija je izvanredna, zabavna, dinamična, možda mrvicu rastegnuta i pretjerana na nekim mjestima (npr. mačevanje na mlinskom kolu), ali nipošto naporna. Također moram pohvaliti kostime, kameru, fotografiju, izvrsnu muziku Hansa Zimmera koja mi je odmah ušla u uhom te isto tako izvrsne specijalne efekte.
Sve u svemu "Pirates of the Caribbean 2: Dead Man's Chest" je nadasve zabavan film, koji ne i smio nikoga previše razočarati, a prema kritikama koje čitam na Internetu i drugdje, nikoga nije ni razočarao, ni kritičare, ni publiku, a bome ni producenta Jerrya Bruckheimera, glavnog krivca za sve, kojemu je baš kao i original, donio opet brdo para.

14. The Departed - Redatelj Martin Scorsese je uvijek znao snimiti dobar gangsterski film (i ne samo gangsterski), i u to nas je uspješno uvjerio nekoliko puta naslovima kao što su "Mean Streets", "Goodfellas", "Casino", te naravno, "Gangs of New York", saga o rađanju današnje Amerike i Irskim bandama na početku pretprošlog stoljeća. "The Departed" se ponovno bavi gangsterima i još k tome opet Ircima, ali ovaj puta je radnja smještena u 21 stoljeće, tj. sadašnjost. No za razliku od prije spomenutih filmova, "The Departed" je zapravo remake fenomenalnog Hongkongoškog trilera "Infernal Affairs" iz 2002. godine koji je kasnije dobio još dva gotovo jednako fenomenalna nastavka. Kada sam prije nekih godinu i pol čuo vijest da će Scorsese snimati remake tog filma, iskreno pao mi je mrak na oči jer mi je to unatoč Scorseseovoj umiješanosti u projekt zvučalo preglupo i nepotrebno. Čemu raditi remake izvrsnog filma koji je još k tome star svega tri godine?! No kako je remakemanija Hongkongoških filmova u posljednje vrijeme uzela (pre)velik zamah u Hollywoodu, to nije bilo ništa čudno ( "The Ring", "The Grudge", najavljeni "Oldboy", "Battle Royale" kao i još neki). I tako je Scorsese adaptaciju scenarija povjerio scenaristu Williamu Monahanu, koji je radnju iz Hong Konga smjestio u Boston, trijadu zamijenio Irskom mafijom, a ovaj je pak u film utrpao mnoštvo poznatih glumačkih zvijezda na suprotnim stranama. Finalni proizvod je zapravo prilično dobar film, čak na momente i odličan film, snimljen u maniri ponajboljih Scorseseovih ostvarenja. Neki su ga čak proglasili i najboljim Scorseseovim filmom ikad, iako se ja osobno ne slažem sa tim tvrdnjama. Doduše, Scorsese je napravio odličan posao, njegova režija je fenomenalna, prepuna energije, a film još k tome krase pametno i detaljno profilirani likovi, sjajni dijalozi, odličan soundtrack i što je najvažnije, fenomenalna gluma. Također i vizualni aspekt filma je na visokoj razini, dakle kamera, montaža, fotografija itd., zapravo, ništa manje nisam ni očekivao od Scorsesea, ali je film u cjelini ipak mrvicu lošiji od originala i još jednom naglašavam, potpuno nepotreban. Scorsese je svojevremeno izjavio kako on nije snimio remake, već da je samo uzeo osnovnu premisu priče i na temelju nje snimio svoj film. Ali ta njegova izjava mi je bez veze, jer je "The Departed" gotovo identičan originalu. Jedino što je promijenjeno u donosu na original, je to što je kao što rekoh, radnja smještena u Ameriku i što su likovi Irci te neki sitni detalji koji su po mom mišljenju samo malo spustili kvalitetu filma. Ali one glavne scene koje čine i nose radnju su ostale tu. Radnja je napeta, i unatoč trajanju od 150 min., nimalo zamorna ili dosadna, te prepuna humora. A ako niste gledali original, bit će vam i nepredvidljiva, no u protivnom, imat ćete osjećaj da Scorsese ovim filmom nije ponudio ništa novo što se radnje tiče, a što već nije viđeno u originalu, osim već spomenutih fenomenalnih glumačkih izvedbi, režije i toga što je film na engleskom jeziku.
Sve u svemu, unatoč svim pozitivnim činjenicama koje sam nabrojio, i svim pohvalama od strane kritike i publike i samom Oscaru za najbolji film, nekako se ne mogu otrči dojmu da film na kraju krajeva ne nudi ništa novo. Unatoč svim negacijskim tvrdnjama, ovo je ipak na kraju krajeva samo jedan, moram naglasiti vrlo dobar, Američki remake fenomenalnog Kineskog filma koji ipak nije bio potreban.

15. Lucky Number Slevin - "Slevin" uopće nije loš filmić, zabavan je, zanimljiv, iako malo pre rastegnut na momente (film traje 110 min.), kao i predvidljiv zadnjih 20-ka, 15-ak minuta, ali ipak u cjelini ne loš crnohumorni noir krimić sa mnogo mrtvih, cool akcijom i zabavnim likovima i dijalozima. Film me je podsjetio svojim konceptom toka radnje i režijski na filmove Guy Ritchia, "Lock, Stock and Two Smoking Barrels", "Snatch", te nekako najviše na "Revolver" (ali ne u lošem kontekstu, več više vizualno, boje, fotografija i to)...ovdje također imamo mnoštvo otkačenih likova smiješnih imena (Rabin, Vila, Mr. Goodcat itd), gangstera, muljanja, mnoštvo zabavnih dijaloga i situacija, mrtvih na svakom ćošku...a film ima i jedan Tarantinovski štih, naime s početka film izgleda kao da je sve nabacano zbrda/zdola, dakle nema onaj standardni redoslijed pričanja. Zapravo, mogao bih slobodno reći da je ovaj film jedan mozaik, slagalica, koja se tek na samom kraju posloži, tek tad vam sve sjedne na mjesto, sve karte se otkriju i napokon povežete sve konce...jer kroz sam film, mnoge stvari su vam nejasne, zašto ovo ovak, zašto ono onak itd.? Šteta što i soundtrack nije sličniji Richievim, odnosno Tarantinovim filmovima, mislim da bi zabavniji soundtrack svakako pridodao još zabavnijem tonu filma. Glumačka ekipa je kao što rekoh odlična, i odradili su dobar posao...Freeman i Kingsley u za sebe ne tipičnim ulogama negativaca su po običaju izvrsni. Bruce Willis pak u za sebe standardnoj ulozi tajanstvenog tipa sa pištoljem je po običaju cool, dok je Josh Hartnett zabavan i prilično opušten, kao i Lucy Liu koja me je iznenadila što napokon glumi neku običnu djevojku, a ne neku sado/mazo luđakinju koja ubija ljude iz gušta ( "Payback" ) ili mi otkida glave ( "Kill Bill vol 1" ). Također što se tiče ovog film, u oko su mi upali šareni, čak pomalo nadrealni interijeri...naime gotovo u cijelom filmu nema neke obične prostorije sa običnim bijelim, plavim, ili bilo kojim jednobojnim zidovima...sve je ukrašeno raznoraznim tapetama sa čudnim raznobojnim uzorcima različitih uzoraka koji jednostavno upadaju u oči, ali moram priznati da to dosta stilski pridodaje atmosferi i vizualnom identitetu filma, sve u svemu vizualno je film dosta stiliziran, ali unatoč raznobojnosti, film ne djeluje prešareno.
Sve u svemu "Slevin" je zabavan, pomalo predvidljiv, ali zabavan vizualno stilizirani crnohumorni noir filmić osvete koji se isplati pogledati, te ga svakako preporučam...nije remek-djelo, ali je svakako dobar i vrijedan pažnje.

16. Feast - Zabavan horror flick u maniri "From Dusk Till Dawn", samo sa malo bolesnijim i krvavijim nasiljem, te obiljem otkačenih likova, zabavnih dijaloga i još zabavnijih situacija. Ovaj hororac se doduše ne može pohvaliti sa nekom prestrašnom atmosferom kao npr. prije spomenuti "The Hills Have Eyes", ali je ipak iznimno zabavan. Sama priča možda i nije pretjerano originalna, ali nudi nekoliko originalnih fora. Priča dakle prati skupinu ljudi koji ostanu zatočeni u nekom kafiću usred neke pustoši, gdje su primorani boriti se sa krvožednim zvijerima koje vrebaju vani te žele provaliti unutra. Jednostavna pomalo predvidljiva pričica, sa mnogo krvi, sakaćenja i perverzija te mnogo crnog humora. Ovo je jedna od horror filmova koji to zapravo i nije, jer nema neku nelagodnu i zastrašujuću atmosferu i neće nikoga preplašiti, već samo pružiti odličnu zabavu. No to mu u biti i jeste cilj, zabaviti publiku. To se da zaključiti već iz samog uvoda, kada nam predstavljaju gl. junake u jednom komičnom pristupu. Glumačke izvedbe su za jedan film ovakve vrste iznimno dobre, dapače, čak i odlične. Iako naravno, nitko ovdje ne namjerava osvojiti Oscara za svoju izvedbu. Dobra stvar je što akcija počne od samog početka filma i ne staje do samog kraja, tako da film zapravo ni u jednom momentu nije nimalo dosadan. Film se može pohvaliti sa nekoliko odličnih i krvavih scena, te ima tu mnogo sakaćenja i odsječenih dijelova tijela.
Sve u svemu, iznimno zabavno. Iako, neki bi se mogli malo zgroziti na neke krvave fore koje krase film.

17. Flushed Away - Ovom naslovu sam se zbilja veselio,ponajviše zbog toga što iza njega stoji ekipa koja je napravila, po mom mišljenju i vjerojatno najbolji crtić prošle godine, "Wallace & Gromit in The Curse of the Were-Rabbit", Aardman Animations Studio, doduše u suradnji sa Dreamworksom. Finalni proizvod nije baš ispao nešto posebno oduševljavajuć, kao što je npr. bio slučaj sa W&G,ali ne i nešto posebno razočaravajuć, već onako, zadovoljavajući, no moglo je i bolje. Ali ipak, film u cjelini ma dovoljno (britanskoga) šarma da ga se isplati pogledati i da vas ne razočara, ali nije da će vam sad ostati dugo u pamćenju, i da će se o njemu naveliko pričati, kao npr. o "W&G", "Shrek"-u ili "Ice Age"-u. Radnja je veoma jednostavna,i nudi nam one stare dobro poznate moralne poruke o važnosti obitelji i prijatelja, no na zbilja ležeran način. Tako će te u tih 90 minuta, koliko film traje, zasigurno uživati u mnoštvu izvrsnih gegova koji se zasnivaju na izvrsnim dijalozima, ili slapstick gegovima, ili u glazbenim brojevima, kojih ima dosta kroz film. Kad smo već kod glazbenih brojeva, moram istaknuti odličan izbor glazbe koja se savršeno uklopila u film, većinom se radi o britanskim skladbama. Isto tako će te moči uživati u predivnom vizualnom aspektu filma, koji uvelike podsjeća da prijašnja Ardmanove naslove. Naime,iako je za razliku od naslova kao što su "W&G" ili "Chicken Run", koji su rađeni tehnikom lutka filma,"Flushed Away" rađen tehnikom 3D animacije, na momente ipak odaje izgled lutka filma ,jer je stil dizajna okoliša i likova jako slična stilu dizajna prije spomenutih naslova. U izradu filma je uloženo mnogo truda i to se vidi u svakom kadru koji su prepuni detalja. Glumačka ekipa se također sastoji većinom od britanskih glumaca, i svi ti glumci savršeno pašu likovima kojima daju glasove. A kad sam već kod likova svakako moram spomenuti i izdvojiti puževe,koji su definitivni kradljivci svake scene u kojoj se pojave.
Sve u svemu,sasvim zabavan animirani film.

18. Over the Hedge - Animiranih filmova je prošle godine bilo zaista mnogo, mnogo više nego prijašnjih godina, ali se je zato ove godine i dogodilo to da je među tom skupinom bilo i dosta lošijih naslova. No "Over the Hedge" nije jedan od njih. Radi se o još jednom zabavnom ali pametnom animiranom filmu za sve uszraste koji će vas i nasmijati, ali i skrenuti vam možda pažnju na kapitalizam i potrošačko društvo koje na neki način ismijava. Humor je prilično zreo, te ga klinci možda čak i neće shvatiti u tolikoj mjeri kao odrasli. No, no će zato zasigurno uživati u odličnoj animaciji, što je bilo i za očekivati, te otkačenim i blesavim likovima. Posebice bih tu izdvojio blesavu i hiperaktivnu vjevericu. Također, i glasovi su odlično pogođeni, tu prvenstveno mislim na Bruce Willisa, Shatnera te Carrella. iako ni ostatak ekipe uopće nije loš. Inače, gledao sam originalnu verziju, no ni ova naša sinkronizirana se uopće ne čini loša. Izgled da se ta sinkronizacija malo popravila u zadnjih par godina, jer ja osobno nisam uopće mogao izmisliti sinkronizirane dugometražne crtiće prije par godina, no sad gledam malo drugačije na njih.
Sve u svemu, zabavna ali i poučna priča za sve uzraste.

19. Deja Vu - Ovaj film predstavlja treću zajedničku ali ujedno i najslabiju suradnju Tony Scotta i Denzela Washingtona. No, daleko od toga da je film loš, dapače. Dakle, krenimo redom...priča je zanimljiva i intrigantna, ali ne i pretjerano originalna. Naime ne nudi ništa pretjerano novo što već nismo vidjelu i u recimo filmovima "Timecop" ili "Domino Efekt", samo što za razliku od ovog zadnjeg "Deja Vu" nama toliko rupa u priči. Naime, radnja teče odlično kroz cijeli film, svi elementi se slažu, sve se savršeno poklapa i povezuje jedno na drugo i sve ima smisla...osim kraja. Kraj "upropaštava" sve, jer jednostavno nema smisla i logike u usporedbi sa ostatkom priče. No to je zapravo čest problem svih filmova koji se bave putovanjima u prošlost i mijenjanjem istoga, počevši od najboljeg od svih "Back to the Future", preko "Terminatora" i spomenutog "Timecopa". Režija je kao što se i očekuje od Scotta juniora odlična, a Tony je ovaj puta malo i "pripitomio" svoj novi malo siroviji redateljski stil kakav smo imali prilike vidjeti u njegova prethodna dva filma "Man on Fire" i "Domino". Tako ovaj puta ovdje nema pretjerano brzih kadrova, kratkih rezova, freez frame cutova, bljeskova i pretjerano konfuzne kamere koja se non stop trese i "šeće" kadrom. "Deja Vu" je po tom pitanju malo mirniji od Scottovih prethodnika, iako je još uvijek dovoljno "sirov" na momente, posebice kad je akcija u pitanju, ali ipak ne pretjerano. Također, kroz cijeli film ponovno prevladava zeleni tonalitet i zrnatija slika, koji pridonose atmosferi. A atmosferi pridonosi i odličan soundtrack za kojeg je zaslužan Harry Gregson-Williams, koji je isti i jednako dobar posao obavio i na filmu "Man on Fire". Što se tiče glumačkih izvedbi, Denzel Washington je još jednom odradio izvrstan posao i dokazao da zna znanje, prirodan i opušten ispred kamere, akcijski junak od krvi i mesa koji za kad je vrijeme za šalu a kad za krvarenje. No osim njega, ne znam koga bih još mogao izdvojiti, jer svi ostali su manje-više prosjek. Eventualno Adama Goldberga, koji je također djelovao nekako najprirodnije i najopuštenije ispred kamere, te je bio iznimno uvjerljiv u ulozi kompjutorskog genija. Val Kilmer me baš i nije oduševio i njegovu ulogu je mogao odigrati bilo tko nepoznat.
Sve u svemu, i više nego solidan film uz neke manje nedostatke preko kojih se doduše može nekako priječi. Isplati ga se pogledati.

20. Running Scared - Moram priznati da sam se ugodno iznenadio ovim filmom, iako nije da sam očekivao loš film pošto sam o njemu čuo sve samo odlične kritike i ocjene. Čak i na imdb-u ima visokih 7,5/10, što je svakako odlična preporuka za gledanje. Jednostavna ali zanimljiva priča i odlična režija te fenomenalna interaktivna i brza kamera su najveće odlike ovog filma. Radi se o vizualno ekstravagantnom i iznimno nasilnom filmu R oznake, mjestimično prilično turobne i mračne atmosfere i napetih situacija. Ovo je Walkerova vjerojatno najozbiljnija uloga do sada, iako nije da je i imao previše zahtjevnih i kvalitetnih uloga. Kroz cijeli film se non-stop nešto događa, što čak i nije usko vezano uz glavnu nit priče, tako da vas radnja stalno drži u napetosti, tj. nema pauze u filmu. Režija je mjestimično prilično furiozna, onako u stilu Guy Richievih filmova, "Snach" i "Lock Stock...", samo sa možda malo više krvi i akcije, te djeluje mnogo realnije, a kamera se kreće svukud, i kroz najmanju rupicu i prorez, baš kao i kod Davida Finchera, tj. njegovim filmovima. No, prema kraju taj ritam pomalo opada, a i malo me je razočarao sam kraj, tj. drugi kraj, bilo bi bolje da su autori ostali ne onome što su prvo zamislili i čime su nas htjeli zavarati. Ali nije loše...preporučam.
Sve u svemu, jedna od boljih akcijskih filmova u posljednje vrijeme.

Naravno, ima tu još naslova koji su me oduševili, i koje bih veoma rado stavio na svoju listu, no za njih nema više mjesta. Ali ću ih sve jedno samo nabrojati.
Dakle, "X-Men: The Last Stand" - meni osobno sa svim solidan nastavak koji zaokružuje tu mutantsku trilogiju. Priča i karakterizacija nekih likova ima rupa, i to se je moglo malo doraditi, a ne bi bilo loše da je i trajanje malo duže, no režija, vizualni aspekt, atmosfera i sve ostalo je na razini zadatka. Brett Ratner je napravio solidan posao i bez problema naslijedio i onako prenahvaljenoh Singera.
"Snakes on a Plane" - Zabavan trash "horror" prepun zabavnih, pa čak i originalnih smrti, smiješnih dijaloga i još smješnijih situacija. Samuel L. Jackson totalno Kick Ass u ovom filmu, tako da vas ni on neče razočarati. A uz sve to, tih 90-ak minuta, koliko film traje će vam preletjeti brzinom svjetlosti...dakle, zabava zagarantirana, 100%.
"Click" - Još jedan komedija kod publike dosta omraženog komičara Adama Sandelra. No za razliku od njegovih prijašnjih naslova, ono što me je iznenadilo kod ovoga filma je količina dramskih elemenata u priči, i ako ste poput mene očekivali čistokrvnu komediju, što je bilo vidljivo iz zabavnog trailer, ostat ćete malo iznenađeni. "Click" prema kraju ima dosta tužnih momenata, te se film iz komedije pretvara u dramu (iako na kratko), a Sandler se izvrsno snalazi u njoj, glumeći čovjeka s kojim se sigurno mnogi mogu poistovjetiti. U ostalom da je sposoban za nešto više od "kreveljenja" je dokazao i u meni osobno izvrsnom filmu redatelja P. T. Andersona "Punch-Drunk Love" iz 2002. godine, tako da me to nimalo ne iznenađuje.
"Underworld: Evolution" - Odličan nastavak, meni osobno bolji od originala 100X, mnogo bolji, režija je bolja, akcija, efekti, koreografija fajtova itd, zbilja sve su podigli na jednu višu razinu, i ne znam zašto su ga ljudi inače toliko popljuvali, jer film nam nudi ono za što je predodređen, zabavu i vizualnu atrakciju. Minus mu je možda to što se zapravo i ne doima kao nastavak iako se nastavlja na istu noć kada završi prvi, ali jednostavno baš i ne odaje taj dojam...a opet s druge strane to može biti i plus, jer nastavak može djelovati kao zaseban film, pa kome se ne sviđa original može i bez gledanja istoga uživati u nastavku bez nejasnoća u priči.
"The Prestige" - u biti odlična film, iznimno zanimljive i kompleksne priče, te fenomenalnih glumačkih izvedbi dvojice glavnih aktera, Jackmana i Balea. A i Nolanova režija je na razni, uspio je stvoriti odličnu atmosferu. No on što me zasmetalo je predvidljivost u zadnjih pola sata filma, te nepravedan kraj koji mi nikako nije sjeo.
Uglavnom, to bi bilo to što se tiče naslova koji su po mom mišljenju najbolje što je 2006-a ponudila, barem za sada, jer kao što rekoh, neke od naslova od kojih mnogo očekujem još nisam imao prilike pogledati, pa će mi se mišljenje možda s vremenim i promijeniti. Ali za sada je to, to.


Najgori filmovi iz 2006. by Dragonrage

Moja osobna ljestvica najgorih filmova it 2006-e je nešto manja nego ljestvica najboljih naslova. No nije stvar u tome da u 2006. nije bilo toliko loših naslova, bilo ih je, itekako. Nego je stvar u tome što ja nisam pogledao veći dio tih naslova za koje se tvrdi da su loši i od kojih ja osobno ništa ne očekujem ili očekujem da budu loši, te koji bi zasigurno pronašli svoje mjesto na mojoj ljestvici najgorih. Kao npr. "The Break-Up", "My Super-Ex Girlfriend", "Final Destination 3", "Eragon", "Basic Instinct 2", "The Wicker Man", "RV", "The Shaggy Dog", "Annapolis", "Garfield: A Tale of Two Kitties", "Just My Luck", "Flyboys" itd. Možda sam još koji naslov izostavio, ali evo, od ovih navedenih zbilja ništa ne očekujem, a za neke i znam da su loši sigurno. Ali, iako nisam pogledao spomenute naslove, ipak se tu skupilo poprilično katastrofalnih filmova iz 2006-e...

Top 10 najgorih filmova u 2006.



1. Ultraviolet - Ultraloš film, definitivno najlošiji koji sam pogledao prošle godine. Film ima doduše nekoliko dobrih elemenata, kao npr. 5 ili 6 dobro režiranih akcijskih scena, no u cjelini je loš. Istina, od filma nisam ništa ni očekivao, pa nisam ništa ni dobio, no ime Kurta Wimmera, čovjeka zaslužnog za po mom mišljenju najbolji postmatrix film, "Equilibrium", je u meni ipak budilo interes. Na kraju se ispostavilo da veći kićeraj na ekranu nisam vidio. Kroz cijeli film se proteže pretjerana upotreba raznoraznih kričavih boja koje totalno bodu u oči, plava, ljubičasta, crvena, žuta, kričavo zelena itd. To je prvi minus. Zatim tu su i efekti. Efekti su u nekim kadrovima napravljeni toliko loše, lažna pozadina toliko pleše po ekranu (a ne bi smjela), da vam je sve teško gledati te sekvence, još posebice pojačane kričavim bojama, tako da slika mjestimično izgleda kao da je ispeglana. Dijalozi su također u nekim momentima katastrofa, ono dođe vam da si pucate u glavu i pritom se pitate, zašto sam uopće išao gledati ovo. Također film dosta paralela vuče sa akcijskim serijalom u kojem Milla također glumi akcijsku heroinu, naravno radi se o "Resident Evilu". Zapravo film izgleda kao "Resident Evil" na steroidima, samo je dosta lošiji, iako meni osobno ni prvi "Resident Evil" i nije nešto posebno. A i sama priča je skoro pa ista. U oba filma glavni pokretač radnje je virus koji je zarazio ljude, samo su u ovom slučaju umjesto zombija postali vampiri, također imamo gl. junakinju koja puca naokolo, tuče se ko velika, i izvodi pritom kojekakve akrobacije i sl. stvari. Dakle, ništa novo, ništa inventivno. U usporedbi sa Wimmerovim prethodnikom, ovaj film se u cjelini ne može mjeriti. "Equilibrium" je imao odličnu priču, atmosferu, cjelokupnu režiju, glumi itd, dok ovaj film toga nema te izgleda kao jedan dugački videospot, ili loša video igra.
Ne preporučam vam ovaj film, pa čak i ako preferirate eye cand filmove. Po mom mišljenju, ovaj film ima više loših stvari nego onih dobrih, te zaslužuje pridjev smeće, unatoč uloženome trudu…na žalost.

2. Date Movie - Naš distributer ovog filma, Blitz film i video, je ingeniozno preveo ovaj film kao "Film za upucavanje"...i nije bio daleko od istine, da, ovo je baš film za to, film za upucati se...u glavu!!Eh, od ove parodije sam jako puno, puno očekivao, posebice nakon urnebesnog i obećavajućeg trailera na koji sam se zbilja odvalio od smijeha kada sam ga prvi puta vidio, debela Alyson Hannigan pleše u ritmu pjesme "Milkshake" i pokušava zavesti frajere pritom koji pak ne vjeruju svoji očima što vide haha...No umjesto da bude zabavan i urnebesno smiješan, sam film je na kraju ispao dosta gadljiv, pomalo naporan za gledanje i većinom neduhovit. Dakle humor se većinom svodi na gadosti, tkz. toilet humor. Inače da se razumijemo, ja osobno nemam apsolutno ništa protiv toliet humora, meni nije važno što, tko i kako me nasmijava doklem god me nasmije, pa ja sam umirao od smijeha na jednom od najodvratnijih komedija koje sam gledao u zadnjih godinu/dvije "Deuce Bigalow 2: European Gigolo", ali ovaj film mi jednostavno nije "legao", mislim da ponajviše zbog toga što su štosevi loše napisani. No, uz veliku količinu gadljivosti, veliki minus filma je i to što su na žalost, svi oni jači i zbilja smiješni štosevi već viđeni u tom zabavnom traileru, a sve ostalo djeluje isforsirano i nimalo zabavno, te dosta nepovezano. Nažalost ovu parodiju bih mogao najviše usporediti sa također ne baš duhovitim “Not another Teen movie”, po gadljivosti i glupostima su tu negdje, iako je “Date movie” usudio bih se reči, možda čak i mrvicu gori. Čak i “Scarry Movie” filmovi (barem prva tri) imaju više smisla i humora od ovoga. Jedino što mu priznajem (filmu) je to što dokazuje, kako su se sve te romantične komedije koje ismijava bez problema mogle uklopiti u jedan film, te da se zapravo sve snimaju na istu foru. Pogledao si jednu rom. komediju, pogledao si ih sve, ni jedna ne nudi nešto posebno novo i originalno...svi odmah na početku znamo da će dvoje gl. junaka na kraju završiti zajedno, jer ako se to ne dogodi, onda smo razočarani i film nam nema smisla. Rijetke su rom. komedije koje završe drugačije, tj. ne završe očekivanim happy endom.
Sve u svemu užasno loše i razočaravajuće...film ne može izvuči ni tih nekoliko uspjeli štosova. Također nipošto gledati.

3. Big Momma's House 2 - Iskreno, uopće ne volim Martina Lawrencea. Njegov humor mi je totalno usiljen, glup i iritantan, te su jedini filmovi gdje ga ja donekle podnosim "Bad Boys" i "Bad Boys 2", a i to je prvenstveno zbog Willa Smitha koji mu stalno spušta i solidne akcije, koja zapravo i nema veze sa njim. Tako da mi ni original, "Big Momma's House" nije bio baš nešto dobar film, već prilično glupav i naporan, no ipak se dalo donekle pogledati. na kraju krajeva, ne mogu reći da sam i od nastavka nešto očekivao, ali za razliku od još donekle podnošljive jedinice, nastavak je totalna katastrofa. Uopće ne znam kako sam tu glupost uspio pogledati do kraja. Lawrence je ovdje još iritantniji, još naporniji i još ne duhovitiji nego u originalu, i zaista mi nije jasno kako je taj film postao tako veliki kino hit i zradio čak 70-ak mil$!! Mislim, zar su ljudi koji su to išli masovno gledati u kino glupi ili gluhi...zbilja mi nije jasno!!?? No opet s druge strane, tko sam ja da ih kudim i pljujem, kad sam i ja na kraju krajeva pogledao ovo nedjelo, doduše na DVD-u, ali opet.
Sve u svemu, užasno loš film koji svakako zaobiđite ako vam se pruži prilika za njegovo gledanje.

4. Scary Movie 4 - Prvi mi je bio odličan, ono inteligentno osmišljeni gegeovi povezani u jednu "smislenu" cjelinu koji uspješno ismijavaju popularne horror. Drugi je bio nešto slabiji i gadljiviji, ali još uvijek je mogao proći kod mene i nasmijao me je u nekoliko navrata. Treći mi je pak bio bolji od dvojke ali ne i od originala, iako gledajući izbačene scene na DVD-u, stekao sam dojam da je film sa nekim od tih scena mogao biti mnogo, mnogo zabavniji...možda čak zabavniji i od originala, ali nije, no isto tako nije bio ni tako loš. E a četvrti "Scary Movie" mi jednostavno nije sjeo...još dok sam gledao trailer za njega ništa mi nije dijelovalo smiješno, a kad sam gledao film, pokušavao sam se na silu natjerati da se nasmijem na neke gegove, ali jednostavno nije išlo...ništa mi nije bilo smiješno. Iako moram priznati da su scenaristi dobro spojili "War of the Worlds" i "Saw" u jednu cjelinu, uz naravno još neke filmove u priči koje su parodirali. Ali svi gegovi i štosevi su mi djelovali usiljeno, isforsirano te nimalo zabavni. Ne znam, možda na drugo gledanje bude bolje, a možda i ne bude...vidjet cu...a možda i neću.
Sve u svemu...ma odlučite sami dali da ga pogledate ili ne, jer nekima je zapravo bio iznimno zabavan, tko zna, možda bude i vama.

5. The Wild - Vjerojatno najgori animirani film koji nam je stigao iz Hollywooda u prošlogodišnjoj bujici animiranih naslova ( "Ice Age 2", "Cars", "Over the Edge", "Happy Feet" itd.). Na stranu sad to što je film u cjelini djelovao kao loša kopija iznimno zabavnog "Madagascara", jer je zapravo "Madagascra" kopija, barem tako tvrde autori "The Wildea", koji su sa produkcijom ovog animirca krenuli mnogo prije "Madagascara", točnije još 2001. godine. No ono što mene čudi, ako su već znali da su ih ovi iz "Madagascara" kopirali, zašto k vragu nisu promijenili nešto u priči, nego su sve one key scene priče, a koje su identične onima iz "Madagascara" ostavili u scenariju. I da stvar bude još bolja, svi ti elementi koji su u "Madagascaru" savršeno funkcionirali i nasmijali nas, ovdje su bili katastrofalno odrađeni. Film je u cjelini djelovao prilično mlako, dosadno i naporno, te mu je definitivno manjkalo humora. Klinci bi možda čak i mogli uživati u njemu, jer će njima sigurno biti zanimljiv, ali odrasli, čisto sumnjam.
Sve u svemu, niti je priča jako zanimljiva, niti su likovi jako smiješni, pa unatoč tome što je "Mdagascar" kao što već rekoh kopija, "The Wild" više odaje dojam loše kopije.

6. The Promise - Film je zapravo iz 2005, ali je ako se ne varam, tek prošle godine igrao kod nas. O ovom naslovu sam bio čuo dosta loših komentara i kritika, no s druge str., ovaj film je bio najavljivan kao najskuplji Kineski film ikada. I zbilja izgleda skupo...vidi se to po izvrsnim i raskošnim kostimima, rekvizitima, scenografiji itd. No film u cjelini ipak izgleda kao mješanac crtića o ptici trkačici, trash filma i komedije. Sve u svemu zbilja loše...i smiješno. Priča je već 100X viđena, ljubavni trokut uz dodatak priče o prokletstvu, a i neke stvari djeluju nepovezano, akcija je presmješna i loše režirana, CGI efekti su također loši i neuvjerljivi, tako da neke scene, poput npr.super brzog trčanja gl. junaka ispred krda bikova izgleda poput trka iz spomenute ptice trkačice i djeluju dosta trashy, kao da je film napravio netko iz zajebancije, netko tko nije imao ozbiljne namjere. Ta scena veoma podsjeća na sl. scenu trčanju u filmu "Kung Fu Frke", ali ono je bila zafrkancija, parodija, pa su takve fore i bile primjerene za takav film (i još su k tome bile tehnički bolje izvedene), dok je "Zakletva" kao ozbiljan povijesni romantični ep.
Sve u svemu, ne preporučam vam ovaj film ako nemate jako niska, niska očekivanja, i ako ne očekujete samo zabavu.

7. Bloodrayne - Moram priznati da sam jako dugo izbjegavao gledanje ovog filma, jer sam znao što mogu očekivati, i kakav ga glas prati. I kada sam napokon pristupio gledanju, pristupio sam sa najnižim mogućim očekivanjima, tj., ne očekujući apsolutno ništa osim nepovratnog gubitka sat i pol vremena svojega života. Ne znam da li je to bilo zbog mojih niskih i gotov nikakvih očekivanja ili nečeg drugog, moram priznati da na kraju čak i nisam bio toliko razočaran viđenim. Mislim ,film je katastrofa, priča je bez veze i totalno nejasna, gluma jadna, što je tim više žalosno jer je glumačka ekipa prilično jaka, Michael Madsen, Michelle Rodriguez, Billy Zane, te Ben Kingsley (i još mnogi), čija izvedba se svela na konstantno hladnokrvno i glupavo buljenje u kameru i izgovaranje još glupljih i jadnijih rečenica. Ajd, za Madsena još mogu shvatiti jer je tip do sada nastupao u raznoraznim B i C sranjima, pa ovo za njega nije ništa novo, no glumac Kingsleyevog kalibra si to nije smio nikako dopustiti. Također moram spomenuti kako je izbor Kiristianne Loken za glavnu ulogu katastrofalan izbor. Djevojka je privlačna i zgodna, ali nema nimalo sličnosti sa junakinjom video igre. U ostalom, cijeli film osim naslova i gl. junakinje nema veze sa video igrom. A uz sve to i kostim joj je jadan te u njemu izgleda "debelo". A opet s druge strane, film vizualno niti ne izgleda tako loše. Mislim, rekviziti, efekti i pojedini kostimi su sasvim ok, akcija je na momente sasvim solidna a ima i mnogo krvi, te film definitivno opravdava svoj naslov BLOODrayne. Svaki i najmanji rez nožem ili mačke je popraćen povećim mlazom krvi.
Sve u svemu, kad se odvažu one dobre i loše strane filma, "Bloodrayne" na kraju krajeva ipak s razlogom nosi titulu jednog od najlošijih naslova prošle godine, no ima i lošijih, kao npr. prije spomenuti na mojoj ljestvici.

8. Saw II - Još jedan film iz 2005 ali koji je tek prošle godine igrao kod nas. Nastavak nam u odnosu na original ne donosi ništa novo osim još malo više gnjusnijih, krvavijih i brutalnijih sakaćenja gl. likova. Dakle u nastavku, "Saw II", se sve svodi na ta što gnjusnija i odvratnija umiranja glavnih junaka, koja BTW meni nisu bila niti gnjusna, niti odvratna, ali zato moram priznat da sam se nekoliko puta dobro nasmijao.O samoj radnji da i ne pričam, nimalo pametno i maštovito. A tu je i pozadinska priča, vezana uz ubojicu, Jigsawa, i razlozi zašto on to čini što čini...kojom su nam autori prilično naivno i glupo pokušati objašnjavati da on to radi iz nekih viših pobuda osim osobnog zadovoljstva sakaćenjima. Jigsaw nije ništa do li običan luđak koji smišlja lude planove kako na što kreativniji način ubiti što više ljudi.Cijelu situaciju su pokušali izvući sa nekoliko blesavih preokreta i šok scena, koje su tu samo da bi malo prikrili koliko je zapravo radnja jadna i naivna, no i to im nije baš uspjelo. A šta se tiče samog kraja, odnosno preokreta na kraju...zbilja bez veze. Likovi su isto plošni i stereotipni. No unatoč svim manama koje sam nabrojio, film ipak nije dosadan, iako je glup. Kratko traje, a brz je i dinamičan. Tome svakako pridonosi i s moje strane malo pretjerana nabrijana režija i montaža, brzi rezovi i tom sl. Također što se tiče vizualnog aspekta tiče, film krasi standardna prljava scenografija, i prigušene boje, prevladava većinom maslinasto zelenkasti ton, baš kao i u prvom filmu. Inače, zbilja ne znam zašto se ovaj film zove "Saw" iliti "Pila", jer pilu vidimo samo u jednom kadru, i to na podu...nitko ovaj puta ne pili sa njom ni jedan dio tijela, tak da mi je i to prilično bez veze...mogli su rađe promijeniti naslov u "Jigsaw" i gotovo, jer se i onako priča vrti oko tog tipa.
Sve u svemu, film nije ništa posebno, te je baš kao i original toliko nahvaljen i napuhan od strane publike, da je to zbilja ne vjerojatno, kao da se radi o nekom velikom remek-djelu žanra. Svi govore kako je strašan, kako je napet, inventivan i tome sl., a nije...zbilja nije...samo je zabavan, krvav i donekle zanimljiv. Ne nudi ništa više nego i bilo koji drugi sl. slasher "horror", krvi, krvi i još krvi. "Prestrašit" će se samo oni koji imaju slab želudac...a ovi ostali...čisto sumnjam.

9. The Grudge - Iako je ovaj film čak iz 2004, tek je prošle godine premijerno igrao kod nas, i iskreno, nije mi uopće žao što je toliko kasnio, možda bi bilo bolje da nije ni došao hehe. Iskreno, ovaj naslov me nije ni pretjerano interesirao, a nisam ga ni ni namjeravao gledati u kinu, no, odazvao sa se na poziv svog frenda, koji je ujedno i platio karte, te ga na kraju ipak pogledao. Odmah moram reći da original nisam gledao, iako je bio prikazan i na TV-u, a ako se ne varam ima ga i za posuditi u videoteci, pa ih ne mogu uspoređivati...ali vjerujem da pošto je i remake režirao isti redatelj koji je režirao i original, Takashi Shimizu, da je ostao vjeran originalu što se tiče atmosfere i vizualnog stila. Moram priznati da film ima odličnu spooky atmosferu, koja stvara jezu, a tome svakako pridonose i taj redateljev vizualni stil kao i creepy zvukove...no unatoč tome, film mi se nije svidio. U cjelini mi je bio predosadan, nejasan pa čak na momente i smiješan...iako nije trebao biti. Ne znam, možda je to zbog toga što me neke scene podsjećale na parodiju "Scary Movie 4" (koji mi recimo nije bio tako smiješan kao ovaj naslov, iako je trebao biti), gdje su mnogo ismijavali ovaj film, pa film nisam shvatio ozbiljno...možda je to pak zbog toga što je u kino dvorani bila hrpa dječurlije koja je non stop pričala i pravila nered, pa nisam uspio baš najbolje pohvatati priči....no, možda sve to i nije problem, možda meni zbilja ovaj film nije baš nešto...vidjet ću na drugo gledanje, ako mi se ga uopće bude gledalo ponovno.

10. The Pink Panther - Ma ne znam, bio mi je zabavan, i zapravo nije bio baš tako loš, ali ne može se uspoređivati sa sa starim Panterima. Od prva 3-4 nije nikako bolji, možda od ovih daljnjih da, ali od ovih prvih par nije. Peter Selers je bio Clouseau, jedan jedini, i bez obzira što je Steve Martin dobar komičar (čija je karijera vidjela i boljh dana, recimo 80-e) i što je uspješno skinuo Selersovog Clouseaua, ipak to nije to, fali onaj duh starih filmova. No kao zasebna komedija film je Ok, zabavan, no nekako sam imao osjećaj da su svi veći štosevi viđeni u traileru. Najjači mi je onaj sa hamburgerima i zajebancija na temu Bonda, kad Clive Owen glumi agenta 006. Jean Reno i Kevin Kline su ok, zabavni i dobro pariraju Martinu, a Beyoncé Knowles je tu samo kao ukras, ništa više.
Sve u svemu, možda i nije zaslužio da bude na listi najgorih, ali opet s druge strane nije bio ni pretjerano oduševljavajuće, već samo gledljiv.


Također, bilo je tu ove godine i nekih razočarenja. Naslovi od kojih sam dosta očekivao no na kraju nisu u potpunosti ispunili moja očekivanja, ali mi nisu ni ispali tako katastrofalni da bi ih proglasio najgorima iz 2006 godine.
Tu bih spomenuo kontroverzni "The Da Vinci Code" - nisam čitao knjigu, pa ga ne mogu uspoređivati s njom, no mogu vam reći da mene film nije toliko razočarao kao mnoge. Ono, bio mi je sa dovoljno zanimljiv da me zadrži ispred ekrana od početka do kraja, ali istina je da sam očekivao malo više.
Tu je još i "Tom yum goong/The Protector" - Nakon fenomenalanog i impresivanog borilačkog film "Ong Baka - tajlandski ratnik", koji je definitivno vratio vjeru u taj posustali žanr 80-ih i "ubrizgao" mu jednu dozu adrenalina, koja mu je bila potrebna, te nam predstavio usput jednu od najžešćih novijih akcijskih zvijezda, fenomenalnog Tonny Jaa-a, pred kojim se i Jackie Chan može sakriti, koji nikoga nije ostavio ravnodušnim svojim gotovo nemogućim akrobacijama i potezima koje je izvodio na ekranu bez upotrebe žice ili CGI efekata, moja očekivanja u svezi njegovog novog filma su bila iznimno velika. No ta očekivanja se na kraju ipak nisu u potpunosti ispunila.Naime...ni "Ong Bak" se nije mogao pohvaliti nekom posebno pametnom i inovativnom pričom, na kraju krajeva ni taj, a bome ni ovaj film se ne gleda zbog priče, tako da na tom polju nisam očekivao brda i doline, te je priča je ovdje dakle, baš kao i u mnogim
horrorima te posebice porno filmovima da bi se što više sakaćenja, krvi i "akcije" ( You Know What I Mean ), u ovom slučaju tučnjava i akrobacija povezalo u cjelinu. No, unatoč tome "Ong Bak" mi je u cjelini bio duplo bolji i smisleniji, dok ovdje sve djeluje nabacano, besmisleno i nerazumljivo, te iako sam kao što rekoh, film išao gledati samo zbog dobrih tučnjava, ta besmislenost nekih situacija mi je dosta smetala, posebice u prvoj polovici filma, čak do te mjere da bih naj radije bio izašao iz kina tijekom tih prvih 20/30-ak min. Ali tučnjave su bez pogovora jako dobre, posebice u drugoj polovici filma, te se ovaj film može pohvaliti jednom od najdužih i najboljih no-cat tučnjava snimljenih na filmu (prema mojoj osobnoj procjeni, jer nisam mjerio vrijeme, traje sigurno preko 5 minuta, možda čak i 10). No sve ostalo, priča, gluma, pa čak i režija (kad nisu u pitanju tučnjave) je djelovalo...ne bih rekao loše, ali svakako bez veze, naročito prvih 20-ak, 30-ak minuta filma. Sve u svemu, finalni doživljaj je bio polurazočaravajuć, barem s moje strane.
Bio je tu još i "Bandidas" - Zapravo, bandidasice me i nisu pretjerano razočarale jer od filma nisam ništa više ni očekivao doli dobre zabave i zgodnih komada u akciji, od kojih mi je jedan posebno drag, naravno Salma Hayek, a to sam i dobio. No opet s druge strane film ne bih proglasio niti dobrim, jer ga ne krase nikakve kvalitete zbog kojih su dobri filmovi dobri...ono u tom pogledu Bandidas je glup, predvidljiv, blesav i šta ja znam kakav film, ali ne i katastrofalan, jer na kraju krajeva ipak ispunjava svoju zadaću...zabavlja.
Jedan od sličnih filmova je i propali "Poseidon" - jedan od najvećih prošlogodišnjih flopova, no ipak u cjelini gledljiv i zabavan film, no ne i nešto više od toga. O njemu sam čuo i pročitao većinom sve samo loše kritike, rijetke su bile one dobre ili djelomično pozitivne, pa sam ga i ja pogledao sa veoma niskim očekivanjima. Doduše, moram odmah priznati da sam i ja od samog početka kako je ovaj projekt bio najavljen, bio mišljenja kako je ovo jedan od najnepotrebnijih remakova. Originalna "Posejdonova avantura" iz 1972 je bio i ostao odličan film koji još i dan danas izgleda jednako svježe kao i tih godina, no kao što ja znam reći...što je tu je....Ispostavilo se na kraju da filmić uopće nije loš, doduše ima dosta negativnih stvari u njemu, ali isto tako ima i dosta onih pozitivnih, pa u cjelini može proći. Sve u svemu sasvim solidno, zabavno, ali i nepotrebno, no kad je već tu...šta sad.
Jedan od filmova koji je bio tek samo prosječan i malo me je razočarao je i "16 Blocks" - no opet, s druge strane još uvijek mi je definitivno bolji od meni napornog "Hostagea". Bruce Willis je odradio solidan posao, kao i Donner, iako je mogao on to još i malo bolje. No Mos Def i njegova gluma su me totalno iritirali, ako i malo prespor ritam filma, ali na kraju krajeva, ipak ne mogu reći da sam se dosađivao gledajući ga.

Kao što rekoh ranije, loših naslova je bilo svakako još, no ja ih hvala Bogu nisam imao prilike pogledati, a nadam se i da neću, a i vama preporučam isto. I to bi bilo to što se 2006-e tiče. Pokrio sam i obradio sve moguće aspekte te godine, predstavio vam šta valja i šta ne valja, i jedino što sada preostaje, jeste da se usredotočim na budućnost. Ono što slijedi je kompletna najava 2007. godine, uključujući i protekla dva mjeseca, Siječanj i Veljaču. Dakle, ako vas zanima što ćemo gledati uz već one poznate skupe naslove kao što su "Spiderman 3" ili "Pirates of the Caribbean: At Worlds End"...navratite za koji dan.

The End

By Dragonrage