Rezime 2006 Vol. 5

Najbolje filmovi iz 2006. by Dragonrage

I evo, napokon smo došli do finalnog, petog poglavlja ovo opširnog pregleda/rezimea 2006-e godine. Bilo je tu statističkih tablica/ljestvica koje su se bavile prošlom godinom u kontekstu zarade pojedinih filmova, te strukovnih tablica/ljestvica, koje su se bavile mišljenjem publike i kritike, gdje smo saznali koji su filmovi iz prošle godine prema njihovom mišljenju najbolji. Sve su to bili opsežni pregledi gdje sam se ja manje više uspješno trudio ne izražavati svoje osobno stavove i stajališta prema pojedinim naslovim, već se samo usredotočiti na ono što je glavna tema teksta, i to vam predočiti što detaljnije i vjernije. I tako mi je sad na kraju ostalo još samo jedno, a to je da vam napokon predstavim i svoj osobni izbor/stav. Da vam predstavim naslove koji su prema mom mišljenju najbolje što je 2006-a godina ponudila. No, prije svega moram vam priznati da ima i dosta naslova iz 2006-e koje još nisam stigao pogledati a kojima se iznimno veselim i od kojih mnogo očekujem, kao npr. "Silent Hill", "Cars", "Talladega Nights: The Ballad of Ricky Bobby", "Rocky Balboa", "Nacho Libre", "Children of Men", "Babel", "The Black Dahlia", "Slither", "Apocalypto", "The Fountain", "Laberinto del Fauno, El", "Flags of Our Fathers", "Letters from Iwo Jima", "Blood Diamond", "The Three Burials of Melquiades Estrada", "The Descent", "The Proposition", "Stranger Than Fiction", "Harsh Times", "District B13" kao i možda još neki naslovi koji sam izostavio. Mnogi od njih su i naveliko hvaljeni od strane kritike i svjetske publike, te sam siguran da bi neki od njih zauzeli svoje mjesto na ljestvici najboljih umjesto nekih koje ću spomenuti, tako da je lista koja najboljih prema mom izboru koja slijedi, daleko do nekog "savršenstva".

Obavijest: tekstovi vezani uz filmove su većinom samo dijelovi mojih prijašnjih (ili budućih) recenzija tih naslova, uz male izmjene.

Top 20 najboljih filmova u 2006.



1. Crank - Sigurno se čudite kako se ovaj film nalazi na prvom mjestu pored toliko drugih kvalitetnih i razvikanijih naslova kao što su "Pirat 2", "Little Miss Sunshine" i još mnogi. E pa razlog tome je da ja kao veliki obožavatelj akcijskih filmova, zbilja jako dugo nisam vidio nešto ovako ludo, inovativno, otkačeno i dobro u domeni žanra. Moderni akcijski filmovi su upali su u jednu kolotečinu, tj., rijetko koji nudi nešto novo, nešto što još nije viđeno, bilo po pitanju priče, bilo po pitanju stuntova ili ostalih vizualnih atrakcija. Pa iako je svaki novi film još nabrijaniji i još žešći, teško je pronaći naslov koji je kvalitetan na više nivoa osim samo po pitanju vizualnosti. No "Crank" se definitivno ističe od uobičajenih naslova kojim nas šibaju proteklih godina, te svakako zaslužuje pažnju. Razlog tome je njegova inventivnost i originalnost na području priče, režije, montaže i općenito malo drugačijeg pristupa cijelom filmu. "Crank" je suluda atraktivno dinamična adrenalinska bomba, non-stop action roller-coaster, koji će svojim žestokim ritmom doslovno razvaliti vaš mozak od prve minute i neće stati do samog kraja filma, koji pak moram izdvojiti kao jedan od najcool i najboljih krajeva ikada. Film obiluje fenomenalnim, otkačenim i prezabavnim dijalozima i situacijama, od kojih je zbilja teško izdvojiti samo jednu ili dvije vrijedne spomenu. Također film krasi dosta inovativnih i originalnih ideja i rješenja u okvirima žanra koje sam ja po prvi puta vidio u nekom akcijskom filmu. A tu je i fnomenalni Jason Statham, u svojoj njluđoj i najboljoj ulozi do sad. Na kraju krajeva, film je nerealan i stiliziran, te u nekim dijelovima podsjeća na video igru, ali upravo u tome i leži njegova "čar".
Sve u svemu "Crank" će po mom mišljenju biti žestoki akcijski triler bez predaha, koji će i publici dizati adrenalin kao i gl. junaku, te nas na kraju neće ostaviti ravnodušnima.

2. Casino Royale - Jedan od najboljih, ako ne i najbolji film iz James Bond franšize. Potpuno novi pristup starom dobro poznatom junaku, sa dozom realnosti Bond više nije uglađeni britanac kojemu sve polazi za rukom od prve, već usijana glava bez stila, pomalo neuglađen i nesavršen, brutalan, sirov, grub ali ipak sa dozom elegancije i šarma. Daniel Craig naprosto blista u svojoj izvedbi, i priznajem, ne pravedno je napadan (pa čak sam i ja sam s početka bio protiv njega, no sad priznajem svoju pogrešku, čovjek nije mogao bit bolji izbor). Dao je liku jednu dubinu i dozu realnosti (koliko je to moguće u Bond filmovima), i takav, grub svojom vanjštinom savršeno "legao" u ulogu malo sirovijeg Bonda koji se ne libi zaprljati ruke (i košulju). Njegova izvedba i pojava me nekoliko puta podsjetila na originalnoga i legendarnoga Bonda, Seana Connerya, jer imaju tu jednu zajedničku "grublju crtu", tj. osobine koje ih krase, pa čak i sam film u cjelini dosta podsjeća na prve Bond filmove sa Conneryem, posebice na "From Russia with Love", gdje je Bond također bio dosta sirov i brutalan (npr. tučnjava u vlaku sa Robertom Shawom), a opet elegantan, te nije imao gadgeta, osim kovčega iz kojeg u kojem je bio sakriven nož. Osobno mi ni najmanje nije smetao nedostatak Bondovih gadgeta, po kojima je serijal postao prepoznatljiv, a uz pomoć kojih se je naš glavni junak uvijek bez problema izvlačio iz nevolje. Iako, ako malo bolje zapazimo, neki gadgeti su bili tu, kao npr. mini defibrilator za oživljavanje ili njegov Aston Martin. Također, pohvalno je i to što je nakon dosta vremena ponovno iskorštena glavna pjesma kao glavna tema filma, kao što je to bio običaj u prvim Bond filmovima. To je ovom Bondu također dalo jednu određenu dozu starinskog štiha. No, film u cjelini ima i nekoliko mana, najviše što se tiče ritma, naime malo su previše rastegli ljubavnu priču (iako i to ima smisla), ali to mu neću previše uzeti za zlo.
Sve u svemu, odlična film, koji je vjerujem svojim (opravdanim) uspjehom iznenadio mnoge.

3. The Matador - Dobro, ovaj film je zapravo iz 2005., ali tek je 2006. prikazan kod nas, te sam ga tako ja tada i prvi puta gledao, pa sam ga svrstao među najbolje iz 2006-e. Nakon što mu je "ukinuta" dozvola za ubijanje i 007 status, Pierce Brosnan, prema mom skromnom mišljenju uz Sean Connerya i sada Daniela Craiga najbolji James Bond, odlučio je snimiti nešto sasvim drugačije, ovaj mali, takoreći nezavisni film, "The Matador". Priča o neobičnom prijateljstvu opičenog i prolupalog profesionalnog ubojice, i običnog biznismena te obiteljskog čovjeka je iznimno zanimljiva sama po sebi, a još je k tome i ispričana na pametan, zanimljiv i duhovit način, što ju čini još boljom. Ono što je mene najviše oduševilo su bili odlični dijalozi i Brosnanova izvedba. Uživao sam u svakoj minuti njegovog pojavljivanja na ekranu, i smatram da mu je ova uloga (uz Bonda) definitivno vrhunac karijere...za sada. Izvrsno je odigrao lik na rubu između karikature i stvarne osobe. Njegov lik, usamljen i pomalo čudan ubojica Julian Noble, je na prvi pogled odvratan čovjek, puno pije, a uz to je i ovisnik o seksu, kurve mu nisu strane, a ne preže ni od upucavanja tinejdžerkama, dok ubojstvo smatra zabavom, no ipak ga morate voljeti. Brosnan ovaj put nije uglađen i elegantan kao u Bond filmovima, već pomalo poremećen, zapušten, uvijek naceren, te uvredljiv i vidljivo u godinama...no fenomenalan je! Tu je i odlični Greg Kinnear, no ovo je definitivno bio Brosnanov Show. Brosnan je ukrao gotovo svaku scenu, i kroz cijeli film se jasno vidi koliko se je zabavljao igrajući ovu ulogu. Jedina zamjerka koju imam na film, je zadnjih 15-ak min. filma, kada postane nekako mlak, tj., malo se gubi oštrina tog crnog humora, te iz crno-humorne komedije više postaje drama, no vjeruje te mi, to nimalo ne kvari cjelokupni ugođaj i dojam filma.
Sve u svemu, "The Matador" je svakako prezabavan i lud film, kojeg svima preporučam. Crno-humorna drama, koja će vas oduševiti svojim otkačenim dijalozima i glumačkim izvedbama dvojce glavnih aktera priče...uglavnom film koji će te definitivno gledati sa smiješkom.

4. Crimen ferpecto - Ovaj film je zapravo čak iz 2004 godine, ali je isto kao i "Matardor", tek 2006 godine igrao u našim kinima, tako da ću i njega svrstati na ovu listu. Osobno sam veliki obožavatelj lika i dijela redatelja i scenarista Álexa de la Iglesia, te sam zbilja uživao u naslovima kao što su "The Day of the Beast", "Comunidad, La", pa čak i "Perdita Durango", iako mi je taj njegov naslov najmanje drag od svih ostalih. Tako da sam sa velikim očekivanjima dočekao i ovu crno-humornu komediju "Crimen ferpecto", koja me na kraju nije nipošto razočarala, već sasvim obratno...oduševila svojim crnim i pomalo stripovskim humorom koji uvelike podsjeća na Alan Forda!! Radnja filma iznimno je jednostavna, ali prezabavna i film se gleda sa nevjerojatnom lakoćom i guštom. Gluma je isto tako odlična, i gl. glumac, Guillermo Toledo naprosto briljira u svojoj ulozi, zbunjenog, uplašenog i maničnog prodavača cipela kojeg ucjenjuje njegova "ružna" kolegica, koju jetakođer fenomlno odigrala Mónica Cervera. Film krasi odličan crni humor, apsurdne ali prezabavne situacije te opičeni likovi. Ali baš kao i u slučaju Matadora, pred sam kraj film malo gubi na ritmu i oštrini, no baš kao i u slučaju Matadora, to mu neću uzeti za preveliko zlo. Inače, ako obožavate "Torrentea", ovo je pravi film za vas.
Sve u svemu, ferpektno.

5. Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan - To je veoma jednostavan, ali hrabar i presmiješan film zbilja brutalnoga humora koji možda i nije za svakoga, čija kvaliteta u potpunosti počiva na leđima komičara Sache Barona Cohena i njegovoj hrabrosti da određenim ljudima postavlja određena pomalo neugodna pitanja i tako izazove očekivane ili ne očekivane reakcije kod njih. Neki će ovaj film sigurno proglasiti neukusnim, vulgarnim, pa čak i nemoralnim. Djelomično će biti i u pravu, jer humor u ovom filmu je zbilja brutalan, čak i više nego što sam očekivao, no upravo u tome leži njegova "draž". Nije taj humor nemoralan, provokativan i tome sl. zbog Borata i njegovih pitanja i gluposti koje izvodi pred kamerom. Na kraju krajeva, to niti nije komedija u onom pravom smislu, jer to nisu napisani skečevi kojeg izvode glumci, već poludokumentarac koji se većinom bazira na improvizaciji. Nije on taj koji se izravno sprda sa crncima, Židovima (Cohen je i sam židovskog porijekla), retardiranima i njima sl., već to čine sami ljudi koje on susreće na svom putovanju kroz Ameriku...intelektualci, vjerski fanatici, feministkinje, homoseksualci, rednecki i mnogi drugi. On samo kroz svoja neugodna pitanja i neugodne situacije u koje stavlja sebe i aktere te "skrivene kamere" otkriva sve nedostatke današnjeg Američkog društva...licemjerje, mržnju, rasizam, strah i nepovjerenje prema bilo kome tko nije Amerikanac. Film doduše "boluje" od par sitnih nedostataka. To su prvenstveno odglumljeni dijelovi filma koji su manje uvjerljivi od pojedinačnih dokumentarnih epizoda, te služe isključivo tome da povežu sve u jednu smislenu cjelinu.
Sve u svemu, Borat je fenomenalan film, iako ima svojih sitnih nedostatak, te ne mogu reći da na kraju nisam bio blago, ali sasvim blaagoo razočaran filmom kao cjelinom, ali se ipka radi o jednom od najsmješnijih filmova koje sam imao prilike pogledati.

6. Fearless - Jet Li je postao svjetski poznata akcijsko borilačka zvijezda nakon što je odigrao glavnog negativca u filmu "Lethal Weapon 4" 1998-e godine. Kako su se Ameri zainteresirali za njega i htjeli ga prodati pod svoje, Li je nakon "Smrtonosnog Oružja 4" nastupio u nekoliko "dječjih" filmova kao što su "Romeo must die" ili "Cradle 2 the Grave", koji su bili blago rečeno loši i samo vrijeđali Li-evo talent. Ali u među vremenu su naveliko postali popularni Kineski povijesni spektakli, kao npr. "House of Flying Daggers", "Crouching Tiger, Hidden Dragon" i još neki. Također, u među vremenu je i sam Li snimio nekoliko malo kvalitetnijih filmova, između ostaloga i film "Hero", Kineski povijesni spektakl, kojim se je vratio žanru koji ga je i proslavio, wushu ( "Once Upon a Time in China 1-3" ), i tako dao svoj obol toj pomami za Kineskim povijesnim spektaklima. A nedugo nakon toga, točnije, porošle godine, odlučio se i oprostiti od tog pod žanra, te je stoga "Fearless" bio najavljen kao posljednji epski borilački film Jet Li-a. Film je na Azijskom kontinentu naravno postao box office hit, a i kritike kao i ocjene su veoma dobre i visoke te preporučljive. Priča je navodno bazirana na stvarnom događaju, a borac Fox Yuain, kojeg glumi Jet Li je stvarna osoba, koja je postojala. Jet Li, nakon Jackie Chana najveća novija borilačka filmska zvijezda i filmski fajter, kako u Aziji, tako i u ostatku svijeta, je izgradio svoju karijeru na filmovima poput ovog, pa je onda i logično da ju i želi "zaključiti" sa takvim filmom. A mogu sa oduševljenjem reći da mu je to i uspijelo, te da se je zaista sa stilom oprostio od tog podžanra. Meni osobno je "Fearless" mnogo bolji od "Heroja". Žešći je, brutalniji i dinamičniji, a opet, ne svodi se sve samo na tučnjave, te ima tu podosta odličnih dramskih momenata. Gluma je odlična, te je Li odradio izvrstan posao i na glumačkom polju kao i na onom koje je zahtijevalo njegove fizičke ekshibicije. Tučnjave su fenomenalne, odlična koreografija.
Sve u svemu, odličan Kineski povijesni borilački ep, koji savršeno kombinira akciju i dramu.

7. Ice Age: The Meltdown - Original mi je bio odličan, i uvijek ga rado pogledam, no ipak me nije bio toliko oduševio da bih nastavak čekao sa nekim velikim nestrpljenjem. Ali kada se je nastavak napokon pojavio, i kada sam ga ja napokon pogledao...ostao sam oduševljen, i Ice Age 2 mi je automatski skinuo s trona ponajbolje animirane filmove do tada kao što su "Shrek", "Finding Nemo" ili "Incredibles". Ne znam, jednostavno me je oduševio taj jednostavni i predivni spoj odličnog, zabavno i pametnog humora i drame, tople priče prepune osjećajnosti. Uživao sam u svakoj minuti, od samog početka pa do samog kraja, smijao sam se, uživao, a opet u nekim trenucima vam fakat dođe da pustite suzu...ne znam....već dugo se nisam osjećao tako pun emocija nakon nekog filma, jer obično izađem iz kina totalno ravnodušan, ali ovaj puta ne, odličan spoj drame, humora, a da ne zaboravim i onu ludu vjevericu. A da stvar bude još bolja, gledao sam sinkroniziranu verziju, a ja mrzim sinkronizirane crtiće, ali čak mi ni to nije smetalo. Sinkronizacija je bila također odlična, jako dobro pogođena i "odglumljena", svakako najbolja sinkronizacija do sada, svaka im čast, posebice Edi Maajki, a ni Tarik i Kerekeš nisu bili uopće loši.
Sve u svemu, definitivno moj No 1. prošle godine, što se crtića tiče, i mislim da ga neće nitko skinuti s mojeg vrha tako brzo, toplo preporučam.

8. Miami Vice - Odmah moram vam reći kako je "Miami Vice", meni osobno bio najočekivaniji naslov prošlog ljeta, unatoč mnogim drugim razviknijim naslovima. No, nije to bilo zbog toga jer se tu radi o filmskoj ekranizaciji jedne od najpopularnijih akcijskih serija 80-ih, jer da vam budem iskren, serije se dosta slabo sjećam...onako u "magli" (Ferrari, sakoi sa zavrnutim rukavima itd.). Već zato što se tu radi o najnovijem projektu majstora punokrvnih i žestokih krimića koji je naveliko zadužio taj žanr - Michael Mann, tvorac fenomenalnih krimića kao što su "Heat" i "Collateral", ali i filmova poput "The Last of the Mohicans", "The Insider" itd. Smatram da Mann ovim filmom nije doduše dosegao kvalitetu svojih prethodnih filmova "Heat" i "Collateral", te mi je "Miami Vice" u cjelini slabiji od ta dva naslova, ali me isto tako nije ni razočarao kao neke. Ja na ovaj film ne gledam kao na remake serije, već kao na krimić Michaela Manna koji je samo baziran na toj seriji. S vizualno strane, film je čisto savršenstvo. Mann po običaju savršeno snima noćne totale, hvata ljepotu i veličinu grada noću, gradska svijetla, što filmu daje jednu pomalo epsku veličinu i atmosferu. Na kraju krajeva ne smijem zaboraviti spomenuti i ono najbolje od svega, odlične akcijske scene, posebice poludokumentaristički obračun na kraju filma, koji je po mom mišljenju najrealističnija akcijska scena koju sam imao prilike vidjeti na filmu. Mann tu dosta pridodaje zvuku i što realnijoj kameri iz ruke i tako dobiva veličanstvenu vizualnu gozbu za oči u uši. No, unatoč svom tom savršenstvu, film ima i svojih mana. To je prije svega trajanje od 134 minute, zbog čega je film predugačak, i malo prerazvučen u sredini, te je bez problema mogao biti kraći za nekih 30-ak minuta. Mislim da je Mann mogao malo manje forsirati na ljubavnim odnosima između Sonnya i Isabelle, i izbaciti nekoliko, po mom mišljenju nepotrebnih scena sexa, i ubaciti malo više akcije, koja je izvrsna, ali je svakako fali.
Sve u svemu, Michael Mann je napravio još jedan dosta dobar i žestok kriminalistički film, koji doduše nije odličan i savršen koliko je to mogao biti, ali isto tako daleko od toga da je katastrofalan neuspjeh.

9. Superman Returns - Posljednji i najponosniji sin Kriptona, Kal El, nama poznatiji kao Superman ili Clark Kent se je definitivno vratio, nakon gotovo 20 godina izbivanja sa velikog ekrana, i to u punom sjaju, čak bih se usudio reći...i bolji nego ikada. Redatelj Brian Singer pogodio je atmosferu starih Supermana, te unatoč drugim vremenima, modernijim, unatoč napretku tehnologije i novim mogućnostima koje ona nudi, film mi je u cjelini izgledao kao stari Superman. Onaj osjećaj letenja, romansa, drama, humor...sve mi je izgledalo kao i u starim filmovima (prva dva). Nit je film dosadan, nit je predugačak, nit je preozbiljan...balans između humora i drame je pogođen taman kako treba biti. Priča možda je malo nategnuta na momente, ali ne pretjerano, a gluma je odlična. Pa iako za mene postoji samo jedan Superman, a to je pokojni Christopher Reeve, izbor nepoznatog Brandona Routha za novog Supermana nije mogao biti savršeniji, posebice u usporedbi sa ostalim glumcima koji su se borili za tu ulogu, Nicolas Cage, Josh Hartnett, Paul Walker i mnogi drugi, među kojima ne sumnjivo ima dobrih i talentiranih glumaca, ali ja nipošto ne mogu zamisliti ni jednog od njih kao novog Supermana. Brandon je savršeno popunio Supermanovo odijelo, i u doslovnom i u figurativnom smislu. Em što i fizički liči na Reevesa, em što je bio jednako blentav, nespretan i simpatičan kao Clark Kent, a opet savršen i cool kao Superman, baš kao i Reeves svojedobno...Sve u svemu, on je odradio vraški dobar posao samo svojom pojavom, bez da spominjemo glumu. Vizualno također film izgleda fenomenalno, kao što je ustalom bilo i za očekivati pošto budžet filma iznosi oko 204 mil$, nemam prigovora po tom pitanju. Ali isto tako ti izvrsni efekti nisu pretjerani i forsirani previše, te ne dolaze u prvi plan, ispred priče i likova, kao što to obično biva u skupim superspektaklima.
Sve u svemu, Singer je napravio odličan posao. A opet, bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi to napravio Tim Burton, također jedan od prethodnih pretendenata na redateljsku stolicu. No, kao što rekoh, Singer je na kraju ipak napravio dobar posao.

10. Mission: Impossible III - Iako sam s početka bio dosta skeptičan u vezi ovog filma, posebice zbog problema vezanih uz njegovu realizaciju i kad su od režije odustali Joe Carnahan i David Fincher, koji bi sigurno snimili odlične mračne špijunske filmove, ipak sam na kraju ostao oduševljen viđenim i poslom kojeg je obavio redatelj J.J. Abrams. Abrams je dakle uspio unijeti malo svježine toj špijunskoj franšizi Toma Cruisea svojim pristupom cijeloj priči, malo se više usredotočio na likove i isporučio nam odličan, uzbudljiv i napet adrenalinom nabijen film koji vas odmah u prvoj min. udara ravno u glavu, i napada skoro sva vaša osjetila. Istina, sama priča ne donosi ništa novo i inventivno, što već nije viđeno (htio se smiriti, ali otmu mu ženu, pa on mora spasiti nju i svijet), te kao takva takva predstavlja najveći min. filma. No bez obzira na (ne)inventivnost, ispričana je na uzbudljiv i zanimljiv način pa vam to nit ne smeta. MI3 zapravo savršeno kombinira one najbolje akc. elemente iz smirenije 1. i nabrijanije 2. uz dodatak nečeg novog i svježeg, a to je Abramsov ozbiljniji pristup cijeloj priči, detaljnija posvećenost likovima, te dokumentaristička i ponekad konfuzna kamera, što MI3 čini unatoč nekoj dozi pretjerivanja, još najrealnijim i najboljim nastavkom u franšizi, čak su i kritičari potvrdili to. Gluma je također za sve pohvale, Cruise je ponovo briljirao. To valjda ide s godinama, jer što je stariji to bolje glumi. Na stranu sad što novine pišu o njemu i kakve gluposti on izvodi izvan ekrana, jedno se mora priznati, a to je da tip zna glumiti i uvijek daje 100% od sebe, a to je vidljivo u svakom njegovom novijem filmu. Na kraju krajeva, zbog tolike angažiranosti kod snimanja filmova je i u nekoliko navrata skoro poginuo na snimanjima. Hofmman je pak s druge strane priča za sebe, rođeni genije, a to je i dokazao osvojivši Oscara pred prošle godine, i odlično se je snašao u ulozi negativca, a ništa lošiji nije bio ni ostatak gl. ekipe.
Sve u svemu odličan akcijski film koji je na žalost zbog Cruisove ne popularnosti prošao nešto lošije kod publike, iako ja zaradu od nekih 200 i nešto mil.$ u cijelom svijetu nipošto ne bih nazvao slabom!! Kvalitetan akcijski film.

11. Little Miss Sunshine - Za ovaj naslov sam saznao još negdje sredinom 2006-e, kada se je prvi puta pojavio trailer za taj film. Tada taj film nije bio toliko eksponiran u javnosti, niti je bilo toliko zanimanje vezano uz njega kao danas. Ono zbog čega me je prvenstveno zainteresirao jeste nastup komičara Steve Carrella, kojeg smatram odličnim komičarem novijeg doba čiji se talent i potencijal može bez problema mjeriti sa komičarima kao što su Jim Carrey, Ben Stiller, Will Ferrell i još neki. Doduše, on već ima iza sebe jedan veliki hit, "The 40 Year Old Virgin", no neki ga tim filmom i nisu shvatili pretjerano "ozbiljno". No, ovim naslovom je to definitivno uspio, i iznimno mi je drago zbog toga. Pa iako je na kraju Adam Arkin taj koji je zaradio nominaciju i samog Oscara za najbolju sporednu ulogu, smatram da je i Carrell trebao zaraditi barem nominaciju ako ne i samu nagradu jer je odigrao fenomenalnu ulogu, i vjerojatno najupečatljiviji lik u cijelom filmu koji je odlična poveznica te cijele disfunkcionalne obitelji, jer je on u biti vanjski član, a ne netko tko non stop boravi s njima svakoga dana, pa ih on promatra na drugačiji način, baš kao i publika, očima vanjskog promatrača. Sama priča filma je iznimno jednostavna, ali odlična, prepuna emocija i topline. Govori o jednoj običnoj Americi, o Americi kakvu mi ne poznajemo, ali sa kakvom se čak možemo poistovjetiti. Sve se vrti oko mnogočlane obitelji koja jedva spaja kraj s krajem, obitelji koja se bavi svakodnevnim problemima koji muče i veći dio nas običnih smrtnika ovdje u Hrvatskoj, i na kraju krajeva obitelji koja traži sreću. A to pronalazi u zajedničkom putovanju. No opet, ne mogu reći da nisam i bio malo razočaran filmom. Naime ja sam možda očekivao da će biti malo više zabavniji, komičniji, no na kraju se ispostavilo da je to prvenstveno drama a tek onda komedija. Ali, i unatoč tim mojim drugačijim očekivanjima, iznimno sam uživao u filmu, te ga preporučam svakome tko ga još nije imao prilike pogledati.
Sve u svemu, odlična komična drama koja je zasluženo privukla pažnju publike i kritike na sebe.

12. The Hills Have Eyes - Original nisam imao prilike gledati, a i o ovom remakeu nisam bio ništa čuo prije nego što sam ga pogledao, pa sam ga odlučio pogledati bez prevelikih očekivanja, i moram priznati odlično sam se zabavio, ali i naježio. Naime, većina današnjih horora nas pokušava “zaplašiti” vizualnim efektima i sl. bravurijama, gdje se sve svodi na što više krvi i mesa, na što šokantnije smrti, što inventivnije smrti, i općenito na što veći bodycount na ekranu. To su tkz. slasher horori koji su u većini slučajeva više zabavni nego strašni. Zapravo neki su i strašni, ali strašni koliko su loši (npr. “House of Wax”). Istina, bilo je i prije takvih filmova, "Petak 13", "Noć vještica", te naravno legendarni serijal o Freddy Krugeru, ali isto tako imali smo i one ozbiljnije horore, koji su nas “plašili” svojom mračnom i nelagodnom atmosferom, npr. "Omen", "Poltergeist", "Egzorcist" itd., a takvih filmova danas na žalost nema previše. A od kad su orednji i loši naslovi poput "Saw" ili "Hostel", (neopravdano) razvikani i dignuti u Nebesa poput nekih velikih remek-dijela, moja očekivanja naspram sl. horror uradaka su prilično mala, kao i u ovom slučaju. Da je ovaj film nešto puno drugačiji od tih naslova, te da mu ne nedostaje krvi, šokantnih i inventivnih sakaćenja, nije! Ali uz to, ovaj naslov ipak posjeduje i jednu veliku dozu nelagodne i zastrašujuće atmosfere, te zapravo savršeno kombinira najbolje elemente iz slasher i atmosferičnih horora. Nelagodnu atmosferu svakako potpomaže i jednako atmosferični i nabrijani soundtrack, koji još više naglašava neke i onako zastrašujuće scene (npr. silovanje), ali i glorificira gl. junaka, kao nekada fenomenalna muzika Ennnia Morriconea u spagette westernima. Moram priznati da sam unatoč smijehu u nekoliko navrata, ipak gledao cijeli film sa dosta rezerviranosti i unutarnjeg nemira, jer je film u nekoliko navrata zbilja bio zastrašujuć i realan, i ne samo zbog krvi i brutalnih sakaćenja, već i zbog spomenute atmosfere. Glumački je film isto korektno odrađen, doduše ništa spektakularno niti vrijedno Oscara ali nitko od glumaca nije podbacio. Vizualni aspekt je isto na razini zadatka, odlični krajolici, tj. lokacije, odlične maske i sve ostalo.
Sve u svemu, “Brda” jako dobro funkcioniraju na nekoliko nivoa, uspijevaju vas zastrašiti, nasmijati i na kraju vas nipošto ne ostavljaju ravnodušnima.Vrlo dobro!

13. Pirates of the Caribbean: Dead Man's Chest - Najgledaniji i naveliko hvaljeni film prošle godine, mi se itekako svidio...zabavan je, uzbudljiv, a vizualno...čisto savršenstvo, baš kao i original. No, ne bih ja sad uspoređivao koji je kvalitetom bolji, prvi ili drugi, jer meni su oba filma tu negdje. Osobno, nastavak mi je bio kao i prvi, zabavan avanturističko pustolovni filmić prepun non-stop akcije upotpunjenje sa vrckavim humorom, te nisam vidio tu neku preveliku razliku, vizualno su jako slični, i što se atmosfere tiče također, kao i režije...jedino što je nastavak mrvicu duži, i zbog toga ujedno možda malo zamorniji, ali sasvim maaalo. Ne bi bilo na odmet da je kraći, recimo za nekih pola sat, tada bi bio još malo dinamičniji i oni zamorni dijelovi bi se izgubili, ali dobro...što je tu. Gluma je također dobra, iako malo usiljena, posebice od strane Keire Knightley i Orlanda Blooma, koji su me mjestimično i iritirali svojim nastupima, no ne pretjerano, dok je Johnny Deep standardno ukrao cijeli show svojom luckastom i blesavom izvedbom kapetana Jacka Sparrowa. A što se tiče Bill Nighya i njegove izvedbe Davy Jonesa...izvrsno, odlična kombinacija njegovih glumačkih bravurija sa spektakularnim specijalnim efektima, jedan od najzabavnijih, a i vizualno najupečatljivijih negativaca koje sam imao prilike vidjeti u posljednje vrijeme. Akcija je izvanredna, zabavna, dinamična, možda mrvicu rastegnuta i pretjerana na nekim mjestima (npr. mačevanje na mlinskom kolu), ali nipošto naporna. Također moram pohvaliti kostime, kameru, fotografiju, izvrsnu muziku Hansa Zimmera koja mi je odmah ušla u uhom te isto tako izvrsne specijalne efekte.
Sve u svemu "Pirates of the Caribbean 2: Dead Man's Chest" je nadasve zabavan film, koji ne i smio nikoga previše razočarati, a prema kritikama koje čitam na Internetu i drugdje, nikoga nije ni razočarao, ni kritičare, ni publiku, a bome ni producenta Jerrya Bruckheimera, glavnog krivca za sve, kojemu je baš kao i original, donio opet brdo para.

14. The Departed - Redatelj Martin Scorsese je uvijek znao snimiti dobar gangsterski film (i ne samo gangsterski), i u to nas je uspješno uvjerio nekoliko puta naslovima kao što su "Mean Streets", "Goodfellas", "Casino", te naravno, "Gangs of New York", saga o rađanju današnje Amerike i Irskim bandama na početku pretprošlog stoljeća. "The Departed" se ponovno bavi gangsterima i još k tome opet Ircima, ali ovaj puta je radnja smještena u 21 stoljeće, tj. sadašnjost. No za razliku od prije spomenutih filmova, "The Departed" je zapravo remake fenomenalnog Hongkongoškog trilera "Infernal Affairs" iz 2002. godine koji je kasnije dobio još dva gotovo jednako fenomenalna nastavka. Kada sam prije nekih godinu i pol čuo vijest da će Scorsese snimati remake tog filma, iskreno pao mi je mrak na oči jer mi je to unatoč Scorseseovoj umiješanosti u projekt zvučalo preglupo i nepotrebno. Čemu raditi remake izvrsnog filma koji je još k tome star svega tri godine?! No kako je remakemanija Hongkongoških filmova u posljednje vrijeme uzela (pre)velik zamah u Hollywoodu, to nije bilo ništa čudno ( "The Ring", "The Grudge", najavljeni "Oldboy", "Battle Royale" kao i još neki). I tako je Scorsese adaptaciju scenarija povjerio scenaristu Williamu Monahanu, koji je radnju iz Hong Konga smjestio u Boston, trijadu zamijenio Irskom mafijom, a ovaj je pak u film utrpao mnoštvo poznatih glumačkih zvijezda na suprotnim stranama. Finalni proizvod je zapravo prilično dobar film, čak na momente i odličan film, snimljen u maniri ponajboljih Scorseseovih ostvarenja. Neki su ga čak proglasili i najboljim Scorseseovim filmom ikad, iako se ja osobno ne slažem sa tim tvrdnjama. Doduše, Scorsese je napravio odličan posao, njegova režija je fenomenalna, prepuna energije, a film još k tome krase pametno i detaljno profilirani likovi, sjajni dijalozi, odličan soundtrack i što je najvažnije, fenomenalna gluma. Također i vizualni aspekt filma je na visokoj razini, dakle kamera, montaža, fotografija itd., zapravo, ništa manje nisam ni očekivao od Scorsesea, ali je film u cjelini ipak mrvicu lošiji od originala i još jednom naglašavam, potpuno nepotreban. Scorsese je svojevremeno izjavio kako on nije snimio remake, već da je samo uzeo osnovnu premisu priče i na temelju nje snimio svoj film. Ali ta njegova izjava mi je bez veze, jer je "The Departed" gotovo identičan originalu. Jedino što je promijenjeno u donosu na original, je to što je kao što rekoh, radnja smještena u Ameriku i što su likovi Irci te neki sitni detalji koji su po mom mišljenju samo malo spustili kvalitetu filma. Ali one glavne scene koje čine i nose radnju su ostale tu. Radnja je napeta, i unatoč trajanju od 150 min., nimalo zamorna ili dosadna, te prepuna humora. A ako niste gledali original, bit će vam i nepredvidljiva, no u protivnom, imat ćete osjećaj da Scorsese ovim filmom nije ponudio ništa novo što se radnje tiče, a što već nije viđeno u originalu, osim već spomenutih fenomenalnih glumačkih izvedbi, režije i toga što je film na engleskom jeziku.
Sve u svemu, unatoč svim pozitivnim činjenicama koje sam nabrojio, i svim pohvalama od strane kritike i publike i samom Oscaru za najbolji film, nekako se ne mogu otrči dojmu da film na kraju krajeva ne nudi ništa novo. Unatoč svim negacijskim tvrdnjama, ovo je ipak na kraju krajeva samo jedan, moram naglasiti vrlo dobar, Američki remake fenomenalnog Kineskog filma koji ipak nije bio potreban.

15. Lucky Number Slevin - "Slevin" uopće nije loš filmić, zabavan je, zanimljiv, iako malo pre rastegnut na momente (film traje 110 min.), kao i predvidljiv zadnjih 20-ka, 15-ak minuta, ali ipak u cjelini ne loš crnohumorni noir krimić sa mnogo mrtvih, cool akcijom i zabavnim likovima i dijalozima. Film me je podsjetio svojim konceptom toka radnje i režijski na filmove Guy Ritchia, "Lock, Stock and Two Smoking Barrels", "Snatch", te nekako najviše na "Revolver" (ali ne u lošem kontekstu, več više vizualno, boje, fotografija i to)...ovdje također imamo mnoštvo otkačenih likova smiješnih imena (Rabin, Vila, Mr. Goodcat itd), gangstera, muljanja, mnoštvo zabavnih dijaloga i situacija, mrtvih na svakom ćošku...a film ima i jedan Tarantinovski štih, naime s početka film izgleda kao da je sve nabacano zbrda/zdola, dakle nema onaj standardni redoslijed pričanja. Zapravo, mogao bih slobodno reći da je ovaj film jedan mozaik, slagalica, koja se tek na samom kraju posloži, tek tad vam sve sjedne na mjesto, sve karte se otkriju i napokon povežete sve konce...jer kroz sam film, mnoge stvari su vam nejasne, zašto ovo ovak, zašto ono onak itd.? Šteta što i soundtrack nije sličniji Richievim, odnosno Tarantinovim filmovima, mislim da bi zabavniji soundtrack svakako pridodao još zabavnijem tonu filma. Glumačka ekipa je kao što rekoh odlična, i odradili su dobar posao...Freeman i Kingsley u za sebe ne tipičnim ulogama negativaca su po običaju izvrsni. Bruce Willis pak u za sebe standardnoj ulozi tajanstvenog tipa sa pištoljem je po običaju cool, dok je Josh Hartnett zabavan i prilično opušten, kao i Lucy Liu koja me je iznenadila što napokon glumi neku običnu djevojku, a ne neku sado/mazo luđakinju koja ubija ljude iz gušta ( "Payback" ) ili mi otkida glave ( "Kill Bill vol 1" ). Također što se tiče ovog film, u oko su mi upali šareni, čak pomalo nadrealni interijeri...naime gotovo u cijelom filmu nema neke obične prostorije sa običnim bijelim, plavim, ili bilo kojim jednobojnim zidovima...sve je ukrašeno raznoraznim tapetama sa čudnim raznobojnim uzorcima različitih uzoraka koji jednostavno upadaju u oči, ali moram priznati da to dosta stilski pridodaje atmosferi i vizualnom identitetu filma, sve u svemu vizualno je film dosta stiliziran, ali unatoč raznobojnosti, film ne djeluje prešareno.
Sve u svemu "Slevin" je zabavan, pomalo predvidljiv, ali zabavan vizualno stilizirani crnohumorni noir filmić osvete koji se isplati pogledati, te ga svakako preporučam...nije remek-djelo, ali je svakako dobar i vrijedan pažnje.

16. Feast - Zabavan horror flick u maniri "From Dusk Till Dawn", samo sa malo bolesnijim i krvavijim nasiljem, te obiljem otkačenih likova, zabavnih dijaloga i još zabavnijih situacija. Ovaj hororac se doduše ne može pohvaliti sa nekom prestrašnom atmosferom kao npr. prije spomenuti "The Hills Have Eyes", ali je ipak iznimno zabavan. Sama priča možda i nije pretjerano originalna, ali nudi nekoliko originalnih fora. Priča dakle prati skupinu ljudi koji ostanu zatočeni u nekom kafiću usred neke pustoši, gdje su primorani boriti se sa krvožednim zvijerima koje vrebaju vani te žele provaliti unutra. Jednostavna pomalo predvidljiva pričica, sa mnogo krvi, sakaćenja i perverzija te mnogo crnog humora. Ovo je jedna od horror filmova koji to zapravo i nije, jer nema neku nelagodnu i zastrašujuću atmosferu i neće nikoga preplašiti, već samo pružiti odličnu zabavu. No to mu u biti i jeste cilj, zabaviti publiku. To se da zaključiti već iz samog uvoda, kada nam predstavljaju gl. junake u jednom komičnom pristupu. Glumačke izvedbe su za jedan film ovakve vrste iznimno dobre, dapače, čak i odlične. Iako naravno, nitko ovdje ne namjerava osvojiti Oscara za svoju izvedbu. Dobra stvar je što akcija počne od samog početka filma i ne staje do samog kraja, tako da film zapravo ni u jednom momentu nije nimalo dosadan. Film se može pohvaliti sa nekoliko odličnih i krvavih scena, te ima tu mnogo sakaćenja i odsječenih dijelova tijela.
Sve u svemu, iznimno zabavno. Iako, neki bi se mogli malo zgroziti na neke krvave fore koje krase film.

17. Flushed Away - Ovom naslovu sam se zbilja veselio,ponajviše zbog toga što iza njega stoji ekipa koja je napravila, po mom mišljenju i vjerojatno najbolji crtić prošle godine, "Wallace & Gromit in The Curse of the Were-Rabbit", Aardman Animations Studio, doduše u suradnji sa Dreamworksom. Finalni proizvod nije baš ispao nešto posebno oduševljavajuć, kao što je npr. bio slučaj sa W&G,ali ne i nešto posebno razočaravajuć, već onako, zadovoljavajući, no moglo je i bolje. Ali ipak, film u cjelini ma dovoljno (britanskoga) šarma da ga se isplati pogledati i da vas ne razočara, ali nije da će vam sad ostati dugo u pamćenju, i da će se o njemu naveliko pričati, kao npr. o "W&G", "Shrek"-u ili "Ice Age"-u. Radnja je veoma jednostavna,i nudi nam one stare dobro poznate moralne poruke o važnosti obitelji i prijatelja, no na zbilja ležeran način. Tako će te u tih 90 minuta, koliko film traje, zasigurno uživati u mnoštvu izvrsnih gegova koji se zasnivaju na izvrsnim dijalozima, ili slapstick gegovima, ili u glazbenim brojevima, kojih ima dosta kroz film. Kad smo već kod glazbenih brojeva, moram istaknuti odličan izbor glazbe koja se savršeno uklopila u film, većinom se radi o britanskim skladbama. Isto tako će te moči uživati u predivnom vizualnom aspektu filma, koji uvelike podsjeća da prijašnja Ardmanove naslove. Naime,iako je za razliku od naslova kao što su "W&G" ili "Chicken Run", koji su rađeni tehnikom lutka filma,"Flushed Away" rađen tehnikom 3D animacije, na momente ipak odaje izgled lutka filma ,jer je stil dizajna okoliša i likova jako slična stilu dizajna prije spomenutih naslova. U izradu filma je uloženo mnogo truda i to se vidi u svakom kadru koji su prepuni detalja. Glumačka ekipa se također sastoji većinom od britanskih glumaca, i svi ti glumci savršeno pašu likovima kojima daju glasove. A kad sam već kod likova svakako moram spomenuti i izdvojiti puževe,koji su definitivni kradljivci svake scene u kojoj se pojave.
Sve u svemu,sasvim zabavan animirani film.

18. Over the Hedge - Animiranih filmova je prošle godine bilo zaista mnogo, mnogo više nego prijašnjih godina, ali se je zato ove godine i dogodilo to da je među tom skupinom bilo i dosta lošijih naslova. No "Over the Hedge" nije jedan od njih. Radi se o još jednom zabavnom ali pametnom animiranom filmu za sve uszraste koji će vas i nasmijati, ali i skrenuti vam možda pažnju na kapitalizam i potrošačko društvo koje na neki način ismijava. Humor je prilično zreo, te ga klinci možda čak i neće shvatiti u tolikoj mjeri kao odrasli. No, no će zato zasigurno uživati u odličnoj animaciji, što je bilo i za očekivati, te otkačenim i blesavim likovima. Posebice bih tu izdvojio blesavu i hiperaktivnu vjevericu. Također, i glasovi su odlično pogođeni, tu prvenstveno mislim na Bruce Willisa, Shatnera te Carrella. iako ni ostatak ekipe uopće nije loš. Inače, gledao sam originalnu verziju, no ni ova naša sinkronizirana se uopće ne čini loša. Izgled da se ta sinkronizacija malo popravila u zadnjih par godina, jer ja osobno nisam uopće mogao izmisliti sinkronizirane dugometražne crtiće prije par godina, no sad gledam malo drugačije na njih.
Sve u svemu, zabavna ali i poučna priča za sve uzraste.

19. Deja Vu - Ovaj film predstavlja treću zajedničku ali ujedno i najslabiju suradnju Tony Scotta i Denzela Washingtona. No, daleko od toga da je film loš, dapače. Dakle, krenimo redom...priča je zanimljiva i intrigantna, ali ne i pretjerano originalna. Naime ne nudi ništa pretjerano novo što već nismo vidjelu i u recimo filmovima "Timecop" ili "Domino Efekt", samo što za razliku od ovog zadnjeg "Deja Vu" nama toliko rupa u priči. Naime, radnja teče odlično kroz cijeli film, svi elementi se slažu, sve se savršeno poklapa i povezuje jedno na drugo i sve ima smisla...osim kraja. Kraj "upropaštava" sve, jer jednostavno nema smisla i logike u usporedbi sa ostatkom priče. No to je zapravo čest problem svih filmova koji se bave putovanjima u prošlost i mijenjanjem istoga, počevši od najboljeg od svih "Back to the Future", preko "Terminatora" i spomenutog "Timecopa". Režija je kao što se i očekuje od Scotta juniora odlična, a Tony je ovaj puta malo i "pripitomio" svoj novi malo siroviji redateljski stil kakav smo imali prilike vidjeti u njegova prethodna dva filma "Man on Fire" i "Domino". Tako ovaj puta ovdje nema pretjerano brzih kadrova, kratkih rezova, freez frame cutova, bljeskova i pretjerano konfuzne kamere koja se non stop trese i "šeće" kadrom. "Deja Vu" je po tom pitanju malo mirniji od Scottovih prethodnika, iako je još uvijek dovoljno "sirov" na momente, posebice kad je akcija u pitanju, ali ipak ne pretjerano. Također, kroz cijeli film ponovno prevladava zeleni tonalitet i zrnatija slika, koji pridonose atmosferi. A atmosferi pridonosi i odličan soundtrack za kojeg je zaslužan Harry Gregson-Williams, koji je isti i jednako dobar posao obavio i na filmu "Man on Fire". Što se tiče glumačkih izvedbi, Denzel Washington je još jednom odradio izvrstan posao i dokazao da zna znanje, prirodan i opušten ispred kamere, akcijski junak od krvi i mesa koji za kad je vrijeme za šalu a kad za krvarenje. No osim njega, ne znam koga bih još mogao izdvojiti, jer svi ostali su manje-više prosjek. Eventualno Adama Goldberga, koji je također djelovao nekako najprirodnije i najopuštenije ispred kamere, te je bio iznimno uvjerljiv u ulozi kompjutorskog genija. Val Kilmer me baš i nije oduševio i njegovu ulogu je mogao odigrati bilo tko nepoznat.
Sve u svemu, i više nego solidan film uz neke manje nedostatke preko kojih se doduše može nekako priječi. Isplati ga se pogledati.

20. Running Scared - Moram priznati da sam se ugodno iznenadio ovim filmom, iako nije da sam očekivao loš film pošto sam o njemu čuo sve samo odlične kritike i ocjene. Čak i na imdb-u ima visokih 7,5/10, što je svakako odlična preporuka za gledanje. Jednostavna ali zanimljiva priča i odlična režija te fenomenalna interaktivna i brza kamera su najveće odlike ovog filma. Radi se o vizualno ekstravagantnom i iznimno nasilnom filmu R oznake, mjestimično prilično turobne i mračne atmosfere i napetih situacija. Ovo je Walkerova vjerojatno najozbiljnija uloga do sada, iako nije da je i imao previše zahtjevnih i kvalitetnih uloga. Kroz cijeli film se non-stop nešto događa, što čak i nije usko vezano uz glavnu nit priče, tako da vas radnja stalno drži u napetosti, tj. nema pauze u filmu. Režija je mjestimično prilično furiozna, onako u stilu Guy Richievih filmova, "Snach" i "Lock Stock...", samo sa možda malo više krvi i akcije, te djeluje mnogo realnije, a kamera se kreće svukud, i kroz najmanju rupicu i prorez, baš kao i kod Davida Finchera, tj. njegovim filmovima. No, prema kraju taj ritam pomalo opada, a i malo me je razočarao sam kraj, tj. drugi kraj, bilo bi bolje da su autori ostali ne onome što su prvo zamislili i čime su nas htjeli zavarati. Ali nije loše...preporučam.
Sve u svemu, jedna od boljih akcijskih filmova u posljednje vrijeme.

Naravno, ima tu još naslova koji su me oduševili, i koje bih veoma rado stavio na svoju listu, no za njih nema više mjesta. Ali ću ih sve jedno samo nabrojati.
Dakle, "X-Men: The Last Stand" - meni osobno sa svim solidan nastavak koji zaokružuje tu mutantsku trilogiju. Priča i karakterizacija nekih likova ima rupa, i to se je moglo malo doraditi, a ne bi bilo loše da je i trajanje malo duže, no režija, vizualni aspekt, atmosfera i sve ostalo je na razini zadatka. Brett Ratner je napravio solidan posao i bez problema naslijedio i onako prenahvaljenoh Singera.
"Snakes on a Plane" - Zabavan trash "horror" prepun zabavnih, pa čak i originalnih smrti, smiješnih dijaloga i još smješnijih situacija. Samuel L. Jackson totalno Kick Ass u ovom filmu, tako da vas ni on neče razočarati. A uz sve to, tih 90-ak minuta, koliko film traje će vam preletjeti brzinom svjetlosti...dakle, zabava zagarantirana, 100%.
"Click" - Još jedan komedija kod publike dosta omraženog komičara Adama Sandelra. No za razliku od njegovih prijašnjih naslova, ono što me je iznenadilo kod ovoga filma je količina dramskih elemenata u priči, i ako ste poput mene očekivali čistokrvnu komediju, što je bilo vidljivo iz zabavnog trailer, ostat ćete malo iznenađeni. "Click" prema kraju ima dosta tužnih momenata, te se film iz komedije pretvara u dramu (iako na kratko), a Sandler se izvrsno snalazi u njoj, glumeći čovjeka s kojim se sigurno mnogi mogu poistovjetiti. U ostalom da je sposoban za nešto više od "kreveljenja" je dokazao i u meni osobno izvrsnom filmu redatelja P. T. Andersona "Punch-Drunk Love" iz 2002. godine, tako da me to nimalo ne iznenađuje.
"Underworld: Evolution" - Odličan nastavak, meni osobno bolji od originala 100X, mnogo bolji, režija je bolja, akcija, efekti, koreografija fajtova itd, zbilja sve su podigli na jednu višu razinu, i ne znam zašto su ga ljudi inače toliko popljuvali, jer film nam nudi ono za što je predodređen, zabavu i vizualnu atrakciju. Minus mu je možda to što se zapravo i ne doima kao nastavak iako se nastavlja na istu noć kada završi prvi, ali jednostavno baš i ne odaje taj dojam...a opet s druge strane to može biti i plus, jer nastavak može djelovati kao zaseban film, pa kome se ne sviđa original može i bez gledanja istoga uživati u nastavku bez nejasnoća u priči.
"The Prestige" - u biti odlična film, iznimno zanimljive i kompleksne priče, te fenomenalnih glumačkih izvedbi dvojice glavnih aktera, Jackmana i Balea. A i Nolanova režija je na razni, uspio je stvoriti odličnu atmosferu. No on što me zasmetalo je predvidljivost u zadnjih pola sata filma, te nepravedan kraj koji mi nikako nije sjeo.
Uglavnom, to bi bilo to što se tiče naslova koji su po mom mišljenju najbolje što je 2006-a ponudila, barem za sada, jer kao što rekoh, neke od naslova od kojih mnogo očekujem još nisam imao prilike pogledati, pa će mi se mišljenje možda s vremenim i promijeniti. Ali za sada je to, to.


Najgori filmovi iz 2006. by Dragonrage

Moja osobna ljestvica najgorih filmova it 2006-e je nešto manja nego ljestvica najboljih naslova. No nije stvar u tome da u 2006. nije bilo toliko loših naslova, bilo ih je, itekako. Nego je stvar u tome što ja nisam pogledao veći dio tih naslova za koje se tvrdi da su loši i od kojih ja osobno ništa ne očekujem ili očekujem da budu loši, te koji bi zasigurno pronašli svoje mjesto na mojoj ljestvici najgorih. Kao npr. "The Break-Up", "My Super-Ex Girlfriend", "Final Destination 3", "Eragon", "Basic Instinct 2", "The Wicker Man", "RV", "The Shaggy Dog", "Annapolis", "Garfield: A Tale of Two Kitties", "Just My Luck", "Flyboys" itd. Možda sam još koji naslov izostavio, ali evo, od ovih navedenih zbilja ništa ne očekujem, a za neke i znam da su loši sigurno. Ali, iako nisam pogledao spomenute naslove, ipak se tu skupilo poprilično katastrofalnih filmova iz 2006-e...

Top 10 najgorih filmova u 2006.



1. Ultraviolet - Ultraloš film, definitivno najlošiji koji sam pogledao prošle godine. Film ima doduše nekoliko dobrih elemenata, kao npr. 5 ili 6 dobro režiranih akcijskih scena, no u cjelini je loš. Istina, od filma nisam ništa ni očekivao, pa nisam ništa ni dobio, no ime Kurta Wimmera, čovjeka zaslužnog za po mom mišljenju najbolji postmatrix film, "Equilibrium", je u meni ipak budilo interes. Na kraju se ispostavilo da veći kićeraj na ekranu nisam vidio. Kroz cijeli film se proteže pretjerana upotreba raznoraznih kričavih boja koje totalno bodu u oči, plava, ljubičasta, crvena, žuta, kričavo zelena itd. To je prvi minus. Zatim tu su i efekti. Efekti su u nekim kadrovima napravljeni toliko loše, lažna pozadina toliko pleše po ekranu (a ne bi smjela), da vam je sve teško gledati te sekvence, još posebice pojačane kričavim bojama, tako da slika mjestimično izgleda kao da je ispeglana. Dijalozi su također u nekim momentima katastrofa, ono dođe vam da si pucate u glavu i pritom se pitate, zašto sam uopće išao gledati ovo. Također film dosta paralela vuče sa akcijskim serijalom u kojem Milla također glumi akcijsku heroinu, naravno radi se o "Resident Evilu". Zapravo film izgleda kao "Resident Evil" na steroidima, samo je dosta lošiji, iako meni osobno ni prvi "Resident Evil" i nije nešto posebno. A i sama priča je skoro pa ista. U oba filma glavni pokretač radnje je virus koji je zarazio ljude, samo su u ovom slučaju umjesto zombija postali vampiri, također imamo gl. junakinju koja puca naokolo, tuče se ko velika, i izvodi pritom kojekakve akrobacije i sl. stvari. Dakle, ništa novo, ništa inventivno. U usporedbi sa Wimmerovim prethodnikom, ovaj film se u cjelini ne može mjeriti. "Equilibrium" je imao odličnu priču, atmosferu, cjelokupnu režiju, glumi itd, dok ovaj film toga nema te izgleda kao jedan dugački videospot, ili loša video igra.
Ne preporučam vam ovaj film, pa čak i ako preferirate eye cand filmove. Po mom mišljenju, ovaj film ima više loših stvari nego onih dobrih, te zaslužuje pridjev smeće, unatoč uloženome trudu…na žalost.

2. Date Movie - Naš distributer ovog filma, Blitz film i video, je ingeniozno preveo ovaj film kao "Film za upucavanje"...i nije bio daleko od istine, da, ovo je baš film za to, film za upucati se...u glavu!!Eh, od ove parodije sam jako puno, puno očekivao, posebice nakon urnebesnog i obećavajućeg trailera na koji sam se zbilja odvalio od smijeha kada sam ga prvi puta vidio, debela Alyson Hannigan pleše u ritmu pjesme "Milkshake" i pokušava zavesti frajere pritom koji pak ne vjeruju svoji očima što vide haha...No umjesto da bude zabavan i urnebesno smiješan, sam film je na kraju ispao dosta gadljiv, pomalo naporan za gledanje i većinom neduhovit. Dakle humor se većinom svodi na gadosti, tkz. toilet humor. Inače da se razumijemo, ja osobno nemam apsolutno ništa protiv toliet humora, meni nije važno što, tko i kako me nasmijava doklem god me nasmije, pa ja sam umirao od smijeha na jednom od najodvratnijih komedija koje sam gledao u zadnjih godinu/dvije "Deuce Bigalow 2: European Gigolo", ali ovaj film mi jednostavno nije "legao", mislim da ponajviše zbog toga što su štosevi loše napisani. No, uz veliku količinu gadljivosti, veliki minus filma je i to što su na žalost, svi oni jači i zbilja smiješni štosevi već viđeni u tom zabavnom traileru, a sve ostalo djeluje isforsirano i nimalo zabavno, te dosta nepovezano. Nažalost ovu parodiju bih mogao najviše usporediti sa također ne baš duhovitim “Not another Teen movie”, po gadljivosti i glupostima su tu negdje, iako je “Date movie” usudio bih se reči, možda čak i mrvicu gori. Čak i “Scarry Movie” filmovi (barem prva tri) imaju više smisla i humora od ovoga. Jedino što mu priznajem (filmu) je to što dokazuje, kako su se sve te romantične komedije koje ismijava bez problema mogle uklopiti u jedan film, te da se zapravo sve snimaju na istu foru. Pogledao si jednu rom. komediju, pogledao si ih sve, ni jedna ne nudi nešto posebno novo i originalno...svi odmah na početku znamo da će dvoje gl. junaka na kraju završiti zajedno, jer ako se to ne dogodi, onda smo razočarani i film nam nema smisla. Rijetke su rom. komedije koje završe drugačije, tj. ne završe očekivanim happy endom.
Sve u svemu užasno loše i razočaravajuće...film ne može izvuči ni tih nekoliko uspjeli štosova. Također nipošto gledati.

3. Big Momma's House 2 - Iskreno, uopće ne volim Martina Lawrencea. Njegov humor mi je totalno usiljen, glup i iritantan, te su jedini filmovi gdje ga ja donekle podnosim "Bad Boys" i "Bad Boys 2", a i to je prvenstveno zbog Willa Smitha koji mu stalno spušta i solidne akcije, koja zapravo i nema veze sa njim. Tako da mi ni original, "Big Momma's House" nije bio baš nešto dobar film, već prilično glupav i naporan, no ipak se dalo donekle pogledati. na kraju krajeva, ne mogu reći da sam i od nastavka nešto očekivao, ali za razliku od još donekle podnošljive jedinice, nastavak je totalna katastrofa. Uopće ne znam kako sam tu glupost uspio pogledati do kraja. Lawrence je ovdje još iritantniji, još naporniji i još ne duhovitiji nego u originalu, i zaista mi nije jasno kako je taj film postao tako veliki kino hit i zradio čak 70-ak mil$!! Mislim, zar su ljudi koji su to išli masovno gledati u kino glupi ili gluhi...zbilja mi nije jasno!!?? No opet s druge strane, tko sam ja da ih kudim i pljujem, kad sam i ja na kraju krajeva pogledao ovo nedjelo, doduše na DVD-u, ali opet.
Sve u svemu, užasno loš film koji svakako zaobiđite ako vam se pruži prilika za njegovo gledanje.

4. Scary Movie 4 - Prvi mi je bio odličan, ono inteligentno osmišljeni gegeovi povezani u jednu "smislenu" cjelinu koji uspješno ismijavaju popularne horror. Drugi je bio nešto slabiji i gadljiviji, ali još uvijek je mogao proći kod mene i nasmijao me je u nekoliko navrata. Treći mi je pak bio bolji od dvojke ali ne i od originala, iako gledajući izbačene scene na DVD-u, stekao sam dojam da je film sa nekim od tih scena mogao biti mnogo, mnogo zabavniji...možda čak zabavniji i od originala, ali nije, no isto tako nije bio ni tako loš. E a četvrti "Scary Movie" mi jednostavno nije sjeo...još dok sam gledao trailer za njega ništa mi nije dijelovalo smiješno, a kad sam gledao film, pokušavao sam se na silu natjerati da se nasmijem na neke gegove, ali jednostavno nije išlo...ništa mi nije bilo smiješno. Iako moram priznati da su scenaristi dobro spojili "War of the Worlds" i "Saw" u jednu cjelinu, uz naravno još neke filmove u priči koje su parodirali. Ali svi gegovi i štosevi su mi djelovali usiljeno, isforsirano te nimalo zabavni. Ne znam, možda na drugo gledanje bude bolje, a možda i ne bude...vidjet cu...a možda i neću.
Sve u svemu...ma odlučite sami dali da ga pogledate ili ne, jer nekima je zapravo bio iznimno zabavan, tko zna, možda bude i vama.

5. The Wild - Vjerojatno najgori animirani film koji nam je stigao iz Hollywooda u prošlogodišnjoj bujici animiranih naslova ( "Ice Age 2", "Cars", "Over the Edge", "Happy Feet" itd.). Na stranu sad to što je film u cjelini djelovao kao loša kopija iznimno zabavnog "Madagascara", jer je zapravo "Madagascra" kopija, barem tako tvrde autori "The Wildea", koji su sa produkcijom ovog animirca krenuli mnogo prije "Madagascara", točnije još 2001. godine. No ono što mene čudi, ako su već znali da su ih ovi iz "Madagascara" kopirali, zašto k vragu nisu promijenili nešto u priči, nego su sve one key scene priče, a koje su identične onima iz "Madagascara" ostavili u scenariju. I da stvar bude još bolja, svi ti elementi koji su u "Madagascaru" savršeno funkcionirali i nasmijali nas, ovdje su bili katastrofalno odrađeni. Film je u cjelini djelovao prilično mlako, dosadno i naporno, te mu je definitivno manjkalo humora. Klinci bi možda čak i mogli uživati u njemu, jer će njima sigurno biti zanimljiv, ali odrasli, čisto sumnjam.
Sve u svemu, niti je priča jako zanimljiva, niti su likovi jako smiješni, pa unatoč tome što je "Mdagascar" kao što već rekoh kopija, "The Wild" više odaje dojam loše kopije.

6. The Promise - Film je zapravo iz 2005, ali je ako se ne varam, tek prošle godine igrao kod nas. O ovom naslovu sam bio čuo dosta loših komentara i kritika, no s druge str., ovaj film je bio najavljivan kao najskuplji Kineski film ikada. I zbilja izgleda skupo...vidi se to po izvrsnim i raskošnim kostimima, rekvizitima, scenografiji itd. No film u cjelini ipak izgleda kao mješanac crtića o ptici trkačici, trash filma i komedije. Sve u svemu zbilja loše...i smiješno. Priča je već 100X viđena, ljubavni trokut uz dodatak priče o prokletstvu, a i neke stvari djeluju nepovezano, akcija je presmješna i loše režirana, CGI efekti su također loši i neuvjerljivi, tako da neke scene, poput npr.super brzog trčanja gl. junaka ispred krda bikova izgleda poput trka iz spomenute ptice trkačice i djeluju dosta trashy, kao da je film napravio netko iz zajebancije, netko tko nije imao ozbiljne namjere. Ta scena veoma podsjeća na sl. scenu trčanju u filmu "Kung Fu Frke", ali ono je bila zafrkancija, parodija, pa su takve fore i bile primjerene za takav film (i još su k tome bile tehnički bolje izvedene), dok je "Zakletva" kao ozbiljan povijesni romantični ep.
Sve u svemu, ne preporučam vam ovaj film ako nemate jako niska, niska očekivanja, i ako ne očekujete samo zabavu.

7. Bloodrayne - Moram priznati da sam jako dugo izbjegavao gledanje ovog filma, jer sam znao što mogu očekivati, i kakav ga glas prati. I kada sam napokon pristupio gledanju, pristupio sam sa najnižim mogućim očekivanjima, tj., ne očekujući apsolutno ništa osim nepovratnog gubitka sat i pol vremena svojega života. Ne znam da li je to bilo zbog mojih niskih i gotov nikakvih očekivanja ili nečeg drugog, moram priznati da na kraju čak i nisam bio toliko razočaran viđenim. Mislim ,film je katastrofa, priča je bez veze i totalno nejasna, gluma jadna, što je tim više žalosno jer je glumačka ekipa prilično jaka, Michael Madsen, Michelle Rodriguez, Billy Zane, te Ben Kingsley (i još mnogi), čija izvedba se svela na konstantno hladnokrvno i glupavo buljenje u kameru i izgovaranje još glupljih i jadnijih rečenica. Ajd, za Madsena još mogu shvatiti jer je tip do sada nastupao u raznoraznim B i C sranjima, pa ovo za njega nije ništa novo, no glumac Kingsleyevog kalibra si to nije smio nikako dopustiti. Također moram spomenuti kako je izbor Kiristianne Loken za glavnu ulogu katastrofalan izbor. Djevojka je privlačna i zgodna, ali nema nimalo sličnosti sa junakinjom video igre. U ostalom, cijeli film osim naslova i gl. junakinje nema veze sa video igrom. A uz sve to i kostim joj je jadan te u njemu izgleda "debelo". A opet s druge strane, film vizualno niti ne izgleda tako loše. Mislim, rekviziti, efekti i pojedini kostimi su sasvim ok, akcija je na momente sasvim solidna a ima i mnogo krvi, te film definitivno opravdava svoj naslov BLOODrayne. Svaki i najmanji rez nožem ili mačke je popraćen povećim mlazom krvi.
Sve u svemu, kad se odvažu one dobre i loše strane filma, "Bloodrayne" na kraju krajeva ipak s razlogom nosi titulu jednog od najlošijih naslova prošle godine, no ima i lošijih, kao npr. prije spomenuti na mojoj ljestvici.

8. Saw II - Još jedan film iz 2005 ali koji je tek prošle godine igrao kod nas. Nastavak nam u odnosu na original ne donosi ništa novo osim još malo više gnjusnijih, krvavijih i brutalnijih sakaćenja gl. likova. Dakle u nastavku, "Saw II", se sve svodi na ta što gnjusnija i odvratnija umiranja glavnih junaka, koja BTW meni nisu bila niti gnjusna, niti odvratna, ali zato moram priznat da sam se nekoliko puta dobro nasmijao.O samoj radnji da i ne pričam, nimalo pametno i maštovito. A tu je i pozadinska priča, vezana uz ubojicu, Jigsawa, i razlozi zašto on to čini što čini...kojom su nam autori prilično naivno i glupo pokušati objašnjavati da on to radi iz nekih viših pobuda osim osobnog zadovoljstva sakaćenjima. Jigsaw nije ništa do li običan luđak koji smišlja lude planove kako na što kreativniji način ubiti što više ljudi.Cijelu situaciju su pokušali izvući sa nekoliko blesavih preokreta i šok scena, koje su tu samo da bi malo prikrili koliko je zapravo radnja jadna i naivna, no i to im nije baš uspjelo. A šta se tiče samog kraja, odnosno preokreta na kraju...zbilja bez veze. Likovi su isto plošni i stereotipni. No unatoč svim manama koje sam nabrojio, film ipak nije dosadan, iako je glup. Kratko traje, a brz je i dinamičan. Tome svakako pridonosi i s moje strane malo pretjerana nabrijana režija i montaža, brzi rezovi i tom sl. Također što se tiče vizualnog aspekta tiče, film krasi standardna prljava scenografija, i prigušene boje, prevladava većinom maslinasto zelenkasti ton, baš kao i u prvom filmu. Inače, zbilja ne znam zašto se ovaj film zove "Saw" iliti "Pila", jer pilu vidimo samo u jednom kadru, i to na podu...nitko ovaj puta ne pili sa njom ni jedan dio tijela, tak da mi je i to prilično bez veze...mogli su rađe promijeniti naslov u "Jigsaw" i gotovo, jer se i onako priča vrti oko tog tipa.
Sve u svemu, film nije ništa posebno, te je baš kao i original toliko nahvaljen i napuhan od strane publike, da je to zbilja ne vjerojatno, kao da se radi o nekom velikom remek-djelu žanra. Svi govore kako je strašan, kako je napet, inventivan i tome sl., a nije...zbilja nije...samo je zabavan, krvav i donekle zanimljiv. Ne nudi ništa više nego i bilo koji drugi sl. slasher "horror", krvi, krvi i još krvi. "Prestrašit" će se samo oni koji imaju slab želudac...a ovi ostali...čisto sumnjam.

9. The Grudge - Iako je ovaj film čak iz 2004, tek je prošle godine premijerno igrao kod nas, i iskreno, nije mi uopće žao što je toliko kasnio, možda bi bilo bolje da nije ni došao hehe. Iskreno, ovaj naslov me nije ni pretjerano interesirao, a nisam ga ni ni namjeravao gledati u kinu, no, odazvao sa se na poziv svog frenda, koji je ujedno i platio karte, te ga na kraju ipak pogledao. Odmah moram reći da original nisam gledao, iako je bio prikazan i na TV-u, a ako se ne varam ima ga i za posuditi u videoteci, pa ih ne mogu uspoređivati...ali vjerujem da pošto je i remake režirao isti redatelj koji je režirao i original, Takashi Shimizu, da je ostao vjeran originalu što se tiče atmosfere i vizualnog stila. Moram priznati da film ima odličnu spooky atmosferu, koja stvara jezu, a tome svakako pridonose i taj redateljev vizualni stil kao i creepy zvukove...no unatoč tome, film mi se nije svidio. U cjelini mi je bio predosadan, nejasan pa čak na momente i smiješan...iako nije trebao biti. Ne znam, možda je to zbog toga što me neke scene podsjećale na parodiju "Scary Movie 4" (koji mi recimo nije bio tako smiješan kao ovaj naslov, iako je trebao biti), gdje su mnogo ismijavali ovaj film, pa film nisam shvatio ozbiljno...možda je to pak zbog toga što je u kino dvorani bila hrpa dječurlije koja je non stop pričala i pravila nered, pa nisam uspio baš najbolje pohvatati priči....no, možda sve to i nije problem, možda meni zbilja ovaj film nije baš nešto...vidjet ću na drugo gledanje, ako mi se ga uopće bude gledalo ponovno.

10. The Pink Panther - Ma ne znam, bio mi je zabavan, i zapravo nije bio baš tako loš, ali ne može se uspoređivati sa sa starim Panterima. Od prva 3-4 nije nikako bolji, možda od ovih daljnjih da, ali od ovih prvih par nije. Peter Selers je bio Clouseau, jedan jedini, i bez obzira što je Steve Martin dobar komičar (čija je karijera vidjela i boljh dana, recimo 80-e) i što je uspješno skinuo Selersovog Clouseaua, ipak to nije to, fali onaj duh starih filmova. No kao zasebna komedija film je Ok, zabavan, no nekako sam imao osjećaj da su svi veći štosevi viđeni u traileru. Najjači mi je onaj sa hamburgerima i zajebancija na temu Bonda, kad Clive Owen glumi agenta 006. Jean Reno i Kevin Kline su ok, zabavni i dobro pariraju Martinu, a Beyoncé Knowles je tu samo kao ukras, ništa više.
Sve u svemu, možda i nije zaslužio da bude na listi najgorih, ali opet s druge strane nije bio ni pretjerano oduševljavajuće, već samo gledljiv.


Također, bilo je tu ove godine i nekih razočarenja. Naslovi od kojih sam dosta očekivao no na kraju nisu u potpunosti ispunili moja očekivanja, ali mi nisu ni ispali tako katastrofalni da bi ih proglasio najgorima iz 2006 godine.
Tu bih spomenuo kontroverzni "The Da Vinci Code" - nisam čitao knjigu, pa ga ne mogu uspoređivati s njom, no mogu vam reći da mene film nije toliko razočarao kao mnoge. Ono, bio mi je sa dovoljno zanimljiv da me zadrži ispred ekrana od početka do kraja, ali istina je da sam očekivao malo više.
Tu je još i "Tom yum goong/The Protector" - Nakon fenomenalanog i impresivanog borilačkog film "Ong Baka - tajlandski ratnik", koji je definitivno vratio vjeru u taj posustali žanr 80-ih i "ubrizgao" mu jednu dozu adrenalina, koja mu je bila potrebna, te nam predstavio usput jednu od najžešćih novijih akcijskih zvijezda, fenomenalnog Tonny Jaa-a, pred kojim se i Jackie Chan može sakriti, koji nikoga nije ostavio ravnodušnim svojim gotovo nemogućim akrobacijama i potezima koje je izvodio na ekranu bez upotrebe žice ili CGI efekata, moja očekivanja u svezi njegovog novog filma su bila iznimno velika. No ta očekivanja se na kraju ipak nisu u potpunosti ispunila.Naime...ni "Ong Bak" se nije mogao pohvaliti nekom posebno pametnom i inovativnom pričom, na kraju krajeva ni taj, a bome ni ovaj film se ne gleda zbog priče, tako da na tom polju nisam očekivao brda i doline, te je priča je ovdje dakle, baš kao i u mnogim
horrorima te posebice porno filmovima da bi se što više sakaćenja, krvi i "akcije" ( You Know What I Mean ), u ovom slučaju tučnjava i akrobacija povezalo u cjelinu. No, unatoč tome "Ong Bak" mi je u cjelini bio duplo bolji i smisleniji, dok ovdje sve djeluje nabacano, besmisleno i nerazumljivo, te iako sam kao što rekoh, film išao gledati samo zbog dobrih tučnjava, ta besmislenost nekih situacija mi je dosta smetala, posebice u prvoj polovici filma, čak do te mjere da bih naj radije bio izašao iz kina tijekom tih prvih 20/30-ak min. Ali tučnjave su bez pogovora jako dobre, posebice u drugoj polovici filma, te se ovaj film može pohvaliti jednom od najdužih i najboljih no-cat tučnjava snimljenih na filmu (prema mojoj osobnoj procjeni, jer nisam mjerio vrijeme, traje sigurno preko 5 minuta, možda čak i 10). No sve ostalo, priča, gluma, pa čak i režija (kad nisu u pitanju tučnjave) je djelovalo...ne bih rekao loše, ali svakako bez veze, naročito prvih 20-ak, 30-ak minuta filma. Sve u svemu, finalni doživljaj je bio polurazočaravajuć, barem s moje strane.
Bio je tu još i "Bandidas" - Zapravo, bandidasice me i nisu pretjerano razočarale jer od filma nisam ništa više ni očekivao doli dobre zabave i zgodnih komada u akciji, od kojih mi je jedan posebno drag, naravno Salma Hayek, a to sam i dobio. No opet s druge strane film ne bih proglasio niti dobrim, jer ga ne krase nikakve kvalitete zbog kojih su dobri filmovi dobri...ono u tom pogledu Bandidas je glup, predvidljiv, blesav i šta ja znam kakav film, ali ne i katastrofalan, jer na kraju krajeva ipak ispunjava svoju zadaću...zabavlja.
Jedan od sličnih filmova je i propali "Poseidon" - jedan od najvećih prošlogodišnjih flopova, no ipak u cjelini gledljiv i zabavan film, no ne i nešto više od toga. O njemu sam čuo i pročitao većinom sve samo loše kritike, rijetke su bile one dobre ili djelomično pozitivne, pa sam ga i ja pogledao sa veoma niskim očekivanjima. Doduše, moram odmah priznati da sam i ja od samog početka kako je ovaj projekt bio najavljen, bio mišljenja kako je ovo jedan od najnepotrebnijih remakova. Originalna "Posejdonova avantura" iz 1972 je bio i ostao odličan film koji još i dan danas izgleda jednako svježe kao i tih godina, no kao što ja znam reći...što je tu je....Ispostavilo se na kraju da filmić uopće nije loš, doduše ima dosta negativnih stvari u njemu, ali isto tako ima i dosta onih pozitivnih, pa u cjelini može proći. Sve u svemu sasvim solidno, zabavno, ali i nepotrebno, no kad je već tu...šta sad.
Jedan od filmova koji je bio tek samo prosječan i malo me je razočarao je i "16 Blocks" - no opet, s druge strane još uvijek mi je definitivno bolji od meni napornog "Hostagea". Bruce Willis je odradio solidan posao, kao i Donner, iako je mogao on to još i malo bolje. No Mos Def i njegova gluma su me totalno iritirali, ako i malo prespor ritam filma, ali na kraju krajeva, ipak ne mogu reći da sam se dosađivao gledajući ga.

Kao što rekoh ranije, loših naslova je bilo svakako još, no ja ih hvala Bogu nisam imao prilike pogledati, a nadam se i da neću, a i vama preporučam isto. I to bi bilo to što se 2006-e tiče. Pokrio sam i obradio sve moguće aspekte te godine, predstavio vam šta valja i šta ne valja, i jedino što sada preostaje, jeste da se usredotočim na budućnost. Ono što slijedi je kompletna najava 2007. godine, uključujući i protekla dva mjeseca, Siječanj i Veljaču. Dakle, ako vas zanima što ćemo gledati uz već one poznate skupe naslove kao što su "Spiderman 3" ili "Pirates of the Caribbean: At Worlds End"...navratite za koji dan.

The End

By Dragonrage